Skip to content

NAKANA PAPE FRANJE I NAŠIH BISKUPA ZA LISTOPAD 2019

Posted in Emisija "Da svi budu jedno"

U ovom mjesecu nas naši biskupi potiču da zahvalimo Gospodinu na daru misija i misionara: spominjemo se osobito onih koji su nas uveli u kršćanstvo. Slijedom te radosti koja nas ispunja, molimo za vjerovjesnike i za one koji još nisu susreli Gospodina.

Svi mi dobro znamo da postoje zarazne bolesti da se zaraženi drže u izolaciji dok ne ozdrave. Postoje i druge zaraze, čak pozitivne, primjerice zaraze radosti, smijeha, zadovoljstva. Mnogi, na žalost, i nas vjernike smatraju zarazom za društvo, pa misle da nas se valja kloniti. No je li to točno? Upravo suprotno. Valja se kloniti zaraze nevjere, samodostatnosti, umišljenosti u vlastitu veličinu i božanstvo. Kršćanstvo i jest vjera radosti zbog susreta s Gospodinom. Zato i jest ta radost priljepčiva. Neki pak više vole svoju uskogrudnost. Stoga, dok zahvaljujemo za one koji su našem narodu donijeli Radosnu vijest spasenja, da bismo radosno ostvarivali svoju ljudskost i svoje uzdignuće od grješnosti do svetosti, molimo za one koji se opiru toj

radosti. Istodobno se divimo i onima koji su zbog kraljevstva nebeskoga ostavili sve da bi to kraljevstvo približili drugima koji još nisu čuli za Isusa Krista, a nažalost ima takvih i u našem narodu. Upravo je ta činjenica i razlog za tzv.-ne PUČKE MISIJE u domovinskoj crkvi. Spominjući ovu nakanu naših biskupa, koja se nadovezuje i na Papinu nakanu o kojoj ću također reći nekoliko riječi kasnije, ograničujem se samo na misijsku djelatnost u našoj domovini. Dakle, zadaća misionara kako na pučkim misijama, tako i u svim drugim oblicima duhovne obnove, a ima ih hvala Bogu u našoj domovini  puno, velim zadaća svih, da tako kažem svih misijskih evangelizatora je u nastojanju da se postigne i ostvari duhovna obnova kršćanskih obitelji u našim župama i župskim zajednicama, da se učvrsti braću i sestre u vjeri, nadi  i ljubavi – i to sada – još uvijek  na početku trećeg tisućljeća kršćanstva. Ujedno, zadatak misionara u sredini gdje je kršćanstvo već prisutno ali je postalo mlako, i u nj se uvukla ravnodušnost, u takvom okruženju zadaća misionara je u tome da  nam pomognu  učvrstiti krsni zavjet s našim Trojedinim Bogom.  

No valja reći da je na sve to pozvan i svaki kršćanin. Ono što smo primili posredovanjem drugih, to želimo da se ostvari i u životima onih koji nas okružuju, a koji još, zbog ne znam kojih razloga, nisu čuli za tu radost života s Bogom i u Bogu. Takvima mi svojom jednostavnošću zapravo bivamo poticaj djelujući zarazno svojom radosno življenom vjerom. Ne treba tu puno riječi. Ali je riječ potrebna, i ne jedna, kad nas netko upita za obrazloženje vjere, nade i ljubavi koje su u nama. Ovaj je mjesec dakle i mjesec svih nas i iz Apostolata molitve tj. PSMM, jer smo svi mi misionari molitvom i željom da se cijeli naš narod, pa i šire ‘zarazi’ spasenjem Božjim te tako Bogu priskrbimo onu radost kojom nas je prožeo i kojom, po nama, želi prožeti one koji to još nisu . To je želja i na to nas i pozivaju naši Hrvatski biskupi. Ovaj komentar na nakanu naših biskupa zaključujem kratkom molitvom: Gospodine, pomozi nam kako bismo se imali hrabrosti odazvati Ti se i nasljedovati te, da tako mogneš i po nama dotaknuti rane onih koji pate i  izliječiti ih konkretnim djelima ljubavi“. “Isuse, ti  nemaš kuću za stanovanje, jer tvoja smo kuća mi ljudi, mi smo tvoje prebivalište, i pomozi nam shvatiti da je naša misija za današnje vrijeme u našoj domovini otvoriti vrata srca svima koji su u potrebi, da tako osjete prisutnost Tvoje ljubavi.” Amen.

Na ovu nakanu naših biskupa nadovezuje se i Papa Franjo i to na razini cijele Crkve – stoga nas poziva na molitvu: Da dah Duha Svetoga pokrene novo misionarko ‘proljeće’ u Crkvi. 

U svojem apostolskom pismu Evangelii gaudium (Radost Evanđelja) papa Franjo polazi od Isusova naloga ‘Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje’! Nije to samo nalog, to je i radost. Što su zapravo apostoli doživjeli, ako ne upravo tu radost Evanđelja, jer Evanđelje i jest radosna vijest. Radosna je zbog navještaja i ostvarenja spasenja u Isusu Kristu. U biti je radosti da se dijeli, da i drugi dožive spasenje, a za njim vapi svako ljudsko biće. 

            Znamo da su apostoli u Isusovoj muci i smrti doživjeli takozvanu tamnu noć ljubavi kojom su prianjali uz Isusa. Nisu tada mijenjali odluke, kako nas poučavaju i duhovni velikani poput sv. Ivana od Križa ili sv. Ignacija Lojolskoga, nego su zajednički dijelili muku praćenu vapajima za svjetlom. To im se svjetlo očitovalo Isusovim uskrsnućem te su radost Isusove pobjede doživjeli na svojoj koži. Njihovo potom molitveno očekivanje nove utjehe odozgor zapravo su bile priprava na primanje Božjega Duha, da bi nošeni tim dahom, utvrđeni u ljubavi, koju više ništa ne može pokolebati, pošli doista po svem svijetu. 

            Znamo dobro da svako razdoblje u povijesti ima svoje probleme i svoje potrebe, ali jednako smo tako svjesni da je uvijek najveća potreba svih naraštaja za puninom spasenja i smisla. Za to su potrebni prije svega ovjerovljeni svjedoci Božjih djela. Ti se svjedoci hrane na istini Evanđelja i, proživljavajući ga, sve su više svjesni toga da imaju i drugima predati ono što su sami primili kao najveći dar. I osnaženi Duhom, poput apostola, žele sa svom smjelošću naviještati, širiti i svjedočiti radosnu vijest, da bi i drugi dospjeli do iste punine života i radosti u Isusu Kristu koji nas vodi k Ocu, kako to lijepo veli sv. Ignacije Antiohijski (slavimo ga 17. ovog mjeseca).            Sv. Ivan Pavao II. koga slavimo također ovoga mjeseca (22. listopada) znao je govoriti da su djeca misionari djece, da su mladi misionari mladima. Što zanosnije prionemo uza svojega Učitelja i Spasitelja, to će nam On još velikodušnije darovati dar svojega Duha da njegovim svjetlom i pomoći mognemo širiti njegovu ljubav ovim svijetom. Tim poticajnim riječima svetaca želimo se utvrditi u žarkoj molitvi da se rascvate misionarsko, svjedočko ‘proljeće’ u Crkvi, na što nas i  papa Franjo poziva, a mi ćemo mu se odazvati, pa i nakon ovog komentara, u ime svih vas po valovima RM molim:  Gospodine, ti si rekao: “Žetva je obilna, ali radnika je malo.” (Luka 10,1-12). Molimo te za vodstvo po Duhu svetome da bismo i mi mogli biti tvoji misionari i učenici po kojima ćeš širiti ovim svijetom svoju ljubav da bi tako bilo ostvareno i sačuvano istinsko zajedništvo s tobom i među nama. Amen