OBNOVA APOSTOLATA MOLITVE – DOKUMENT 2

Obnova Apostolata molitve

Dokument broj 2

Povijest Apostolata molitve

170 godina: 1844. – 2014.

Rim,  11. ožujka 2014.

 

  1. Uvod.

Tijekom procesa poduzetog širom svijeta za obnovu Apostolata molitve (AM), razmišljanje o njegovim povijesnim izvorima jako je važno. Nakon što je fokus bio na prijedlogu za obnovu  AM, implicirajući nešto radikalno novo, a ne samo adaptaciju starog sadržaja, bilo je potrebno ponovno pogledati našu povijest, preispitati novosti i entuzijazam njegovih početaka.  Obnova AM bio je izazov za predložiti nešto novo, pazeći pri tom da ne izgubimo prepoznatljiv identitet. Pokušali smo nastaviti u kreativnoj vjernosti podrijetlu, ne odustajući od vlastite povijesti.

Bili smo dirnuti uvjerenjem da je duhovni dinamizam koji nam je dan daleke 1844. godine, godine rođenja AM, bio dar Duha za cijelu Crkvu, koji nismo htjeli izgubiti.  Još uvijek vjerujemo da nas isti Duh danas iznova prosvjetljuje kroz AM, otvarajući nam put koji može odgovoriti na duhovne potrebe naših suvremenika.

Također smo željeli nastaviti u duhu razlučivanja i unutarnje slobode, nužnim uvjetima za pronalaženje Božje volje. Držeći sa strane određene oblike i prakse koje je AM preuzeo tijekom svoje povijesti, danas možemo obnoviti sadržaj te početne inspiracije i predstaviti je na novi način.

Posjećivanje naše povijesti je način da se prepozna, puno zahvalnosti, ono što je nužno u AM, i polazišna je točka za njegovo današnje ponovno planiranje. U našem nastojanju pri donošenju obnove AM, istaknuli smo duhovne pogonske snage koje nam se činilo da su u središtu naše osnivačke karizme i još uvijek vrijede za današnji svijet. Činilo nam se da su one apostolska raspoloživost, suradnja u Isusovom poslanju,  življenje u osobnom i afektivnom odnosu s njim simbolizirano njegovim Srcem, služba Crkvi u svjetskoj molitvenoj mreži, te služba pravde. Pronaći ćemo ih u ovoj reinterpretaciji povijesti AM.

  1. Kratka povijesna napomena.

AP započeo je 1844. godine u kući formacije mladih isusovaca u Valsu, na jugu Francuske. Otac Gautrelet sj, duhovnik ovih mladih muškaraca, predložio im je način postojanja apostola i misionara u njihovom svakodnevnom životu, ujedinjujući s Kristom sve što su radili tijekom dana.Kontekst ovog prijedloga je došao iz vrlo specifične situacije: svećenici koji su obavljali svoju službu kao misionari u dalekim zemljama, a osobito u Madurai u Južnoj Indiji, vratili su se  posjetiti svoju domovinu i prošli pored sjemeništa u kojima su primili svoju formaciju. Spontano i  oduševljeno su govorili mladim isusovcima o svom radu i iskustvima, o tako puno ljudi i situacija u  potrebi evanđelja. Slušajući ove priče pune žara i misionarske aktivnosti inspirirale su mlade studente u Valsu, ali su ih istovremeno i rastužile i obeshrabrile, jer su shvatili koliko su još morali ići dok ne budu zaređeni za svećenike i poslani u misije. Studij je postao beskonačan, ispiti suhi, vrijeme u zajednici beskorisno, molitve rutina i apostolski zadatci bez ikakve svrhe. Pokušali su se oraspoložiti provodeći sate u knjižnici čitajući knjige o Indiji, i kao posljedica zapustili studij. Otac Gautrelet tada je dao prijedlog koji bi im dozvolio da pronađu novo značenje usred frustracija koje su proživljavali.

Na misi 3. prosinca 1844. godine Gautrelet je objasnio kako je Sv. Franjo Ksaverski dao svoj ​​život slijedeći Isusa Krista, a slaviti ga danas podrazumijeva činjenje iste stvari.  Franjo Ksaverski stigao je do obale Kine, te je prošao kroz mnoge nevolje, potaknut svojom strastvenom ljubavi prema Isusu. Danas, u svojim vlastitim okolnostima, njihov je posao obavljati istu kršćansku misiju, ali ovdje, u kući formacije u Valsu, ne na Dalekom istoku. To je isti izbor, isti poziv od Isusa, ista strastvena ljubav, ista misija, ali u različitim vremenima i oblicima. On je pozvao sve – studente i profesore, bilo da su njegovi nadređeni ili  ne – da budu misionari ovdje i sada, kroz jednostavnu ponudu Bogu svega što su radili, nastojeći biti na raspolaganju Isusu kako bi dobro obavljali svoje svakodnevne dužnosti. Što se tiče mladih, oni  prije svega trebaju dobro obavljati  svoju dužnost studenata. Sugerirajući im praksu onoga što je nazivao „apostolat molitve ‘, Otac Gautrelet natjerao ih je da shvate kako je od onoga što su učinili važnija ljubav i predanost s kojom su to učinili. Ono što se računa nije činiti puno, već voljeti puno. Trebali bi ponuditi svoje svakodnevne zadatke Bogu s ljubavlju, rekao im je, i ujediniti ih s Kristom, koji je nastavio nuditi svojoj ​​život za spas čovječanstva. Natjerao ih je da shvate kako su im životi vrijedni i korisni  poslanju Crkve kao životi većine požrtvovnih misionara, ako ih žive s istom ljubavlju. Njihovi životi će biti toliko apostolski kao najvatrenijih propovjednika ako žive svaku sitnicu, u zajedništvu s Gospodinovim srcem. Ono što je bilo važno je unutrašnji  stav koji želi obnoviti svoju ljubav prema Isusu, te, svaki dan, osvježiti dostupnost i predanost života.  Ljubav Srca Isusova je ona koja ih je izabrala, rekao im je; oni trebaju na nju odgovoriti i biti spremni ispuniti ono što On od njih sada traži i to velikodušno odgovoriti na ovaj veliki dar koji su primili.  Specifična praksa koju im je predložio Otac Gautrelet kako bi zadržali ovaj duh živim bila je dnevna molitva predanja, svakoga jutra. Uz nju će izjaviti svoju odlučnost i usmjeriti um na to da će cijeli dan biti za Gospodina. Pozvao ih je da se ponovno usredotoče svaki dan stavljajući svoje živote unutar božanske volje, odustavši od svih neurednih sklonosti, za spas svoje duše, kao što su naučili u Duhovnim vježbama sv. Ignacija (usp. Duh. vje. 1).  Ono što se zvalo Apostolatom molitve će im pokazati put koji će im pomoći da svaki dan učini stvarnim ideal traženja i nalaženja Boga u svim stvarima, čak i u najjednostavnijim i svakidašnjim, kako bi voljeli i služili u svim stvarima (Sp. Vje. 233).

Ukratko, AM predložio im je zahtjevan i uzbudljiv način življenja u stalnoj apostolskoj raspoloživosti ljubavi Gospodnjoj. Svakoga dana obnavljali bi svoj „da“ izrečen Gospodinu u Duhovnim vježbama,  moleći iznova milost kako bi odgovorili potpunom velikodušnošću na poziv Vječnoga Kralja. To je mladim isusovcima dalo novi entuzijazam u svakodnevnim zadatcima koje su prije obavljali potišteno. Shvatili su kako u svojim svakodnevnim naporima i akcijama mogu izraziti svoju nježnu  i osobnu ljubav prema Isusu, te da putem njih odgovaraju poslanju na koje ih On poziva. Osjećali su se spremnima učiniti bilo koju žrtvu za Njega. Uistinu su željeli  biti dobri misionari za svojega Gospodina, sada i u budućnosti.

Svakodnevno vježbanje molitve predanja dopustilo im je, također, razumjeti jedinstvo ove prakse s Isusovim prinosom Ocu, koju su učinili prisutnom svakog jutra u euharistiji. Shvatili su da je prinos njihovih srca bio na određeni način euharistijski prinos, kakav je bio cijeli Isusov život, i tajanstveno nastavio biti, euharistijski. Isus ih je ljubio „do kraja“ predajući svoj život za njih, a to im je opet postalo stvarno u euharistiji. Htjeli su da im srca budu poput Srca Isusova, i točno to je bio sadržaj onoga za što su molili: imati euharistijska srca poput Isusovog, to jest, srca (i živote) ponuđene Bogu i predane za druge. Životi su im bili ujedinjeni s ovom tajanstvenom i dubokom stvarnošću, uz pomoć jednostavne molitve predanja koju su molili svakog jutra.

Shvatili su da živeći na ovaj način predanja života Bogu svakog dana jest pravi apostolat. Sanjali su o tome kako će biti misionari i dati svoje živote za Isusa. Sada im je bilo jasno da ne moraju čekati do kraja svoje formacije, svog svećeničkog ređenja ili da budu poslani u daleke zemlje kako bi počeli biti apostoli i surađivali u Kristovu poslanju. Mogli su radikalnu predanost Isusu učiniti stvarnom, ovdje i sada, u vjernosti svakodnevnim malim zadatcima, posebno studiranju. Točno to je bio njihov apostolat, ono što su morali raditi u ovom trenutku, kao studenti koji se pripremaju za svećeništvo: tihi, skromni, skriveni apostolat, ali važan i učinkovit, jer su se s Kristom duhovno sjedinjavali s cijelim poslanjem Crkve, i surađivali s njegovom svakodnevnom žrtvom i samopredanjem u podržavanju napora misionara raspršenih po cijelome svijetu.  Mladi isusovci, također, su napravili poveznicu između jutarnjeg predanja i večernjeg ispita. Na kraju dana molitva ispita dozvoljavala im je prepoznati i zahvaliti Bogu za ono što je on učinio u njihovim životima s onim što su mu ponudili ujutro.

Ova dva trenutka molitve, jutarnji i večernji, učinio ih je otvorenijima Božjem djelovanju u njima tijekom dana, te svjesnijima da se prepuštaju njegovu vodstvu.

Ove prakse i pupanja Apostolata molitve proširile su se među kršćanima regije blizu Valsa, počevši od seljaka koje su mladi isusovci posjećivali krajem tjedna. Oni su, također, bili pozivani na suradnju u Kristovom poslanju, živeći vjernost evanđelju i predajući svoj posao, patnje i molitve za Crkvu. Oni su, također, mogli biti apostoli. Za nekoliko godina ovaj novi prijedlog proširio se po cijeloj zemlji pa i dalje, počinjući imati milijune sljedbenika. Formirane su grupe AM u župama i katoličkim institucijama,  dobro organizirana struktura Direktora na čelu nove udruge je izrađena u svakoj biskupiji, biskupi su preuzeli odgovornost za osiguranje njegove vitalnosti. U mnogim mjestima AM preuzeo je vidljivi, strukturirani  oblik crkvenog pokreta. Uvijek je postojala mogućnost da se bude dio AM bez potrebe pripadanja ovim posebnim grupama, budući da su svi kršćani pozvani živjeti njegov duh i usvojiti jednostavne prakse. Ova dva načina življenja AM bila su prisutna od njegovih početaka. Kanonski se počeo smatrati kao pobožna udruga vjernika.  

Praksa AM dala je onima koji su ga slijedili novi značaj naporima i rutinama svakog dana. Omamljujući svakodnevni život sada je mogao biti ponuđen Bogu kao model suradnje s Kristom u poslanju Crkve.  Drugim riječima, AM im je dao sredstva za življenje svoga krštenja u jednostavnosti svakodnevnog života, i za sudjelovanje u svećeništvu cijele Crkve, mnogo prije nego što su spomenuti krsni poziv ili opće svećenstvo svih vjernih.

U razdoblju između 1890. i 1896. papu je počela zanimati ova golema mreža katolika, koji su nudili svoje živote i svoje opredjeljenje da daju duhovnu podršku misiji Crkve. On ga je usvojio kao pontifikalni rad i povjerio ga Družbi Isusovoj u osobi Oca generala. Osim toga, od toga datuma počeo je davati AM mjesečnu nakanu za molitvu, koja je izražavala njegovu zabrinutost i za koju je tražio molitve svih katolika.   Od 1928. godine naovamo dodana je druga molitvena nakana.  AM dobio bi dvije nakane za molitvu od pape svaki mjesec, i bio je zadužen proširiti ih po cijelom katoličkom svijetu. Zvale su se  Opće nakane i  Misijske nakane. Moleći s ovim nakanama za globalne probleme u društvu i Crkvi, posebno za „misijske zemlje“, proširilo je horizonte svih tih vjernika na univerzalne dimenzije.  Kao i u jačanju njihovog osjećaja pripadnosti Crkvi, osjećali su se kao apostoli koje je Isus izabrao za suradnju, osjećali su kako su njihovi jednostavni životi korisni u održavanju života poslanja Crkve.  Formulacija tema koje predlaže papa iz godine u godinu razvijaju se do naših dana, kada vidimo kako veliki dio molitvenih nakana pokazuje sveopću Crkvenu zabrinutost za mir i pravdu u svijetu. Moleći za njih kršćanima se mjesec za mjesecom predstavljaju novi izazovi, ističući velike ljudske potrebe, za koje su pozvani posvetiti svoje živote u molitvi i službi.

 

III. Važnost povijesnih korijena Apostolata molitve za danas

U svijetlu onoga što je rečeno,  od izvornog nadahnuća Apostolata molitve zadržavamo:

  • AM, prije svega, pomaže učiniti konkretnim, razvijati i zadržavati svakodnevni stav apostolske spremnosti, prinosom vlastitog života.
  • AM je prijedlog za pomoći ujediniti svakodnevni život s Božjim poslanjem za svakoga, u poslušnosti Duhu. On potvrđuje da je svako kršćansko srce plodno tlo za zvanje i predanost misiji Uskrslog Krista.
  • Prakse AM dovode do rasta osobnog i ljubavnog odnosa s Isusom kroz molitvu, gdje shvaćamo Božji dar i izražavamo želju za velikodušan odgovor.
  • Ove prakse, sa svojim jednostavnim karakterom, dostupne su svima, neovisno o kulturi, socijalno-ekonomskom nivou ili dubini i jasnoći vjerskog iskustva.
  • Znači, AP oblikuje život prema euharistijskoj dinamici, ili, drugim riječima, artikulira euharistiju, Crkvu i misiju na kompaktan i nedjeljiv način, baš kao što su oni ujedinjeni u Srcu Isusovu. On nas uči da naš život bude euharistija, da služimo u Crkvi, da razumijemo život po misijskom ključu.
  • AM nastao je u dubokom zajedništvu s poslanjem Crkve i u kontemplaciji svjetskih problema, koji su uskoro postali specifični u molitvi za nakane Crkve i pape. Molitva za te nakane nije samo privatna i intimna praksa – ona nas stavlja u zajedništvo s mnogim drugima širom svijeta, a to dovodi u pitanje vlastiti način života, pozivajući nas da se bolje prilagodimo evanđelju i radimo za pravdu Kraljevstva. Molitva s AM obvezuje nas da djelujemo u skladu s onim za što molimo.
  1. Zaključak.

Usred napetosti u sadašnjem svijetu, složenom i obeshrabrenom, intuicija Oca Gautreleta može nam pomoći da se bolje nosimo sa zahtjevima svakodnevnog života, dajući im novi smisao, apostolsko  značenje, u jedinstvu s Isusom. Oni podsjećaju da se veliki trenutci i veliki rezultati razvijaju u sporom sazrijevanju svakodnevnog života. Naučit ćemo živjeti zadovoljno slijedeći jednostavan životni stil. Naše tihe prakse AM dat će apostolske plodove dok nas sjedinjuju s Isusom, u Kojemu jedinom polažemo nadu novoga svijeta za koji molimo i radimo.

Zbog toga želimo obnoviti AM, kako bi nam pomogao da budemo više dostupni Isusovu poslanju. Želimo današnjim muškarcima i ženama učiniti dostupnim, obnovljenim i smislenim jezikom, put apostolske spremnosti na suradnju s misijom Uskrslog Krista, u kojemu svatko otkriva poziv na život s Njim u intimnom i osobnom odnosu, primajući ljubav njegova Srca i odgovarajući na njegov poziv. Obnovljeni AM nada se kako će nastaviti pomagati svakom kršćaninu, kao što je to radio u posljednjih 170 godina,  kako bi živjeli duboku radost života apostola Isusa Krista, predani s Njime službi svijetu.

Međunarodni ured Apostolata molitve

Rim, Italija – apora@sjcuria.org www.apmej.net