Duhovne vježbe AM u Opatiji 2015

U Opatiji su se od 6 – 8. Studenog 2015 održale duhovne vježbe za članove Apostolata molitve i njihove podupiratelje koje je vodio p. Stjepan Bešlić DI.
Nas tridesetak članova i podupiratelja okupilo se u petak poslije podne ispred isusovačke rezidencije gdje nas je dočekao s velikim osmjehom na licu Superior rezidencije svima jako drag pater Zvonko Vlah DI. Nakon smještaja po sobama pater Zvonko održao je prvi susret na kojem nam je predstavio patera Stjepana koji je bio pratitelj ovogodišnjih duhovnih vježbi.

Pater Stjepan Bešlić svećenik je Družbe Isusove već 11 godina, magistrirao je na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu i kroz isusovačku probaciju i pastoralno djelovanje u Irskoj i Škotskoj stekao veliko iskustvo.

PETAK 6. studeni 2015.

Na prvom susretu pater Zvonko stavio je naglasak ovogodišnjih duhovnih vježbi a to je ŠUTNJA. Zašto je potrebna šutnja? Šutnja je potrebna da osluškujemo Gospodina. Šutnja je BLAGOST, kad ništa ne uzvratiš na uvredljive riječi, kad Bogu prepustiš obranu svoje časti. Šutnja je MILOSRĐE, kad ne razglasiš tuđe pogreške, kad oprostiš, kad ne osuđuješ. Šutnja je STRPLJIVOST, kad trpiš bez tugovanja,kad ne tražiš utjehu od ljudi, kad pouzdano čekaš. Šutnja je PONIZNOST, kad ponizno puštaš da bi tvoj prijatelj bio počašćen možda i za tvoju zaslugu, kad pustiš da se tvoja djela krivo tumače jer šutnja je VJERA, jer znaš da upravo Bog djeluje, jer je tebi dosta da te ON poznaje. Šutnja je kad zagrliš svoj križ a ne pitaš „zašto“ zaključio je pater i pozvao nas na šutnju i sabranost. Nakon prvog susreta služena je koncelebrirana sveta misa u predivnoj crkvi posvećenoj navještenju BD Marije.Nakon svete mise već pomalo gladni zaputili smo se na večeru. U blagovaoni mogli ste osluškivati zvuk pribora za jelo dok su sudionici u potpunoj tišini večerali. Nakon večere u svom prvom izlaganju u kapelici pred Presvetim pater Stjepan dao nam je nekoliko misli na razmišljanje: Zašto sam došao na duhovne vježbe i što od njih očekujem? U tom razmišljanju nakon molitve u tišini zaputili smo se u sobe na počinak.

12191007_460215370838679_4079126859501426516_n

12227225_460215324172017_6138860047369442903_n

SUBOTA 7.studeni 2015.

Dan smo započeli jutarnjom molitvom u kapelici koju je predvodio pater Stjepan nakon koje je uslijedio doručak. Nakon doručka započeo je današnji duhovni program s vrlo kvalitetnim predavanjem na temu „Moj Bog“ u kojem nas je pater Stjepan posebno zamislio pitanjem što mi zapravo tražimo od Boga, dali smo spremni dopustiti da Bog uđe u naš život? Imamo li otvoreno srce da pustimo da ga Bog prožima i da nam srce gori za Boga ali ne izgara poput gorućeg grma u kojem se Bog Mojsiju objavio. Grm je bio u vatri ali nije izgorio. Nakon pauze i molitve pratitelj duhovnih vježbi „baca“ nas u svijet temom „Moj život u svijetu“. Kakav je moj život, u kojem smjeru ide? Ima li mjesta za Boga u mom životu? Jesmo li prožeti osjećajem ovisnosti o Bogu ali i osjećajem sigurnosti jer Bog okružuje naš život, našu sadašnjost prošlost i budućnost.„Čovjek je stvoren da Boga hvali, da ga štuje, i da tako spasi dušu svoju„ citirao je pater sv. Ignacija inače utemeljitelja isusovačkog reda.

Susret smo zaključili molitvom i uputili se na ručak. Nakon ručka imali smo vremena za osobnu molitvu i sabranost do 15 sati kad je počela priprava za sakrament svete ispovijedi. Bila je to prilika za preispitivanje naših života, naših grijeha i slabosti kojima smo podložni. U kratkom ispitu savjesti kroz kojeg nas je pater vodio objasnio nam je da grijeh nije središte kršćanske poruke nego ljubav a grijeh je odbijanje Božje ljubavi. Na grijeh moramo gledati očima evanđelja. Grijeh je destruktivna i otrovna snaga koja prodire u naša srca i misli i koja razara društvo.

Nakon svete ispovijedi bila je zajednička molitva krunice i sveta misa. Na toj svetoj misi svi oni koji su osjetili potrebu mogli pristupiti sakramentu bolesničkog pomazanja kako bi i na taj način na neki način potvrdili odrješenje grijeha kojeg smo dobili u ispovijedi i zadobili zdravlje duše i tijela. Duhovno siti ali tjelesno gladni zaputili smo se na večeru.

Nakon večere imali smo još jedno predavanje o našoj nebeskoj Majci koja je na Božji poziv preko anđela odgovorila „ neka mi bude po riječi Tvojoj“ Pater nam je objasnio da nas Bog svih poziva poštujući našu slobodu u odgovoru, dakle na nama je želimo li ga slijediti kao što je to Marija činila. Bog je uvijek prisutan u Marijinom životu iako ona to nije uvijek razumjela. Kao primjer nam je pater oživio sliku Isusovog naučavanja u hramu kad mu je bilo 12 godina kada joj je rekao riječi: „Zar ne znate da mi je biti u domu Oca mojega“Isus time naglašava da pripada Ocu a ne majci i tu Marija potvrđuje svoju bezuvjetnu ljubav prema Bogu jer vjeruje riječima anđela „Gospodin je s tobom“. To je jedina sigurnost svima koji slijedimo Isusa zaključio je pater Bešlić. Nakon završne molitve mnogi su ostali u šutnju molitvi i sabranosti do kasnih večernjih sati.

12208641_460230550837161_7018753179918447713_n

12191007_460215370838679_4079126859501426516_n

NEDJELJA 9. studeni 2015.

Suncem okupano osvanulo je nedjeljno jutro u Opatiji i ujedno zadnji dan duhovnih vježbi. Nakon jutarnje molitve u kojoj smo i ovaj dan posvetili Bogu i doručka pater Stjepan imao je svoje završno predavanje kojim je zaokružio ove duhovne vježbe. Vrlo mudro i ciljano je pred nas stavio temu Božanske ljubavi na razmatranje. Jer tko smo i što smo ako ljubavi nemamo, ništa smo. Sam Isus kaže da je zapovijed ljubavi najveća od svih zapovijedi. U konačnici Bog nas toliko voli da je dao svog Sina za naše spasenje. Božja ljubav je beskrajno obzirna prema nama On nas na ništa je prisiljava. Stvorio nas je slobodne. Na nama samima je odluka želimo li dati Gospodinu tu našu slobodu da nas On vodi kroz naš život. Nakon kratke meditacije duhovne vježbe zaključili smo svečanim euharistijskim slavljem kojeg je predvodio naš pratitelj duhovnih vježbi. U svojoj propovijedi osvrnuo se na nedjeljno evanđelje i dar one sirote udovice u carsku riznicu koja je ubacila cijeli svoj imetak i nekako zaokružio duhovne vježbe porukom. „Ne bojite se dati ono što imate, ne bojite se dati vašu ljubav Bogu i bližnjemu“ jasan je bio pater.

12191428_460231560837060_4151458263349193548_n

12208803_460231670837049_8383957956307424211_n

Duhovne vježbe zaključili smo zajedničkim ručkom koji je protekao u veselom raspoloženju. Kao uspomenu napravili smo i milenijsku fotografiju.
Zaista radosni zaputili smo se svaki u svoj kraj lijepe naše domovine.

I za kraj ono što me je posebno dojmilo bio je poziv na šutnju. Tek u šutnji čovjek može stati nasuprot sebe samoga i u svjetlu Gospodinove dobrote i istine umjesto odmahivanja rukom izabrati želju za promjenom, jer veliki Glas odjekuje jedino u velikoj šutnji srca. Stoga često se povucite u osamu i osluškujte, srce će Vam biti ispunjeno i radosno.

Tekst: Marko Bilić