Među brojnim hrvatskim ženama, kojima pripada časno mjesto u hrvatskoj povijesti, koje su bile i uzorne štovateljice Srca Isusova, nalazi se i Gabrijela Pejačević. Udajom za grofa Ladislava Pejačevića, koji je imao posjede u Slavoniji, sa sjedištem Našicama, dolazi u Hrvatsku. U Našicama je našla i franjevce, koji su imali lijepo uređeni samostan i biblioteku, i lijepu crkvu u čast sv. Antuna Padovanskog, koju je pomagala stalnim donacijama.
U kršćanskome braku bila je majka četvero djece: dviju kćeri Marije i Elizabete i dva sina: Teodora, kasnije hrvatskoga bana i najmlađega Marka, koji umire mlad, u 15-toj godini života.
Na njihovim pilanama u Đurđenovcu redovito je zaposleno 150 radnika, za koje Pejačevići grade stanove, i za njihovu djecu pučke škole, za što se osobito brinula Gabrijela. Bila je i kuma školske zastave u Našicama, i snosila sve troškove oko njene izrade. Bila je i dobrotvorka Društva za potporu bolesnika u Osijeku, zatim i pjevačkog društva. Stalnu financijsku potporu pružala je i radu Učiteljskog društva za kotar Našice. Bila je i darovateljica brojnih siromaha.
Godine 1881. njezin suprug Ladislav Pejačević imenovan je banom, danas bismo rekli predsjednikom Vlade, Gabrijela se zajedno s njime preselila u Zagreb. Ističem da se ban Ladislav Pejačević, odrekao banske plače u korist potrebbnih. U Zagrebu je njegova supruga Gabrijela, bila članica i predsjednica brojnih humanitarnih ustanova: predsjednica Crvenog, pokroviteljica Hrvaskog glazbenog zavoda, donatorica Društva za sveudiljno klanjanje. Bila je i kuma zastave Prvog hrvatskog radničlkog društva, koja je urešeba slikom sv.Josipa, a sve troškove oko njene izrade također je financirala, i još mnogo toga.
Kad je njezin suprug ban Ladislav Pejačević zbog pokušaja mađarizacije u Hrvatskoj, kojoj se nije mogao oduprijeti, podnio krajem godine 1883. ostavku, vratili su se u Našice. Gabrijela se i nadalje posvetila dobotvorstvu, ali i štovanju Srca Isusova. U javnosti se smatrala majkom majkom siromašne mladeži u Našicama i okolici.
Vlastitim novcem otkupila je sto komada znamenite knjižice, za siromašne učenike, koju je napisao o. Anto Puntigam, profesor u isusovačkoj travničkoj gimnaziji, pod naslovom Slavlje hrvatske omladine,i koja je tiskana u Zagrebu 1900. Knjižica je služila i kao priručnik hrvatskoj mladeži za posvetu Srcu Isusovom iste godine, koja je učinjena diljem Hrvatske, i Bosne i Hercegovine. Gabrijela Pejačević, angažirala se u sakupljanju potpisa našičkih učenika za Album s potpisom hrvatske mladeži koja se posvetila 1900. godine Srcu Isusovu, koji je iste godine uručen i sv. Ocu Lavu XIII. U Album se između 70.000 potpisa, upisalo 600 učenika i učenica iz našičkih škola, i koji se također posvetiše Srcu Isusovom u župnoj crkvi u Našicama, na dan 24. lipnja 1900. godine. Nabavu cvijeća kojim je tom prigodom svečano urešena crkva, u cijelosti je financirala Gabrijela Pejačević. Za svoja zalaganja odlikovana je visokim papinskim odličjem Pape Lava XIII. Pro Ecclesia et Pontifice ( „Za Crkvu i Prvosvećenika” tj. „Za Crkvu i Papu”). Sav svoj život posvetila je svojoj obitelji, školskoj mladeži i siromasima. Svjedočilo je to i veliko mnoštvo naroda iz svih krajeva Hrvatske, koje je nazočilo njezinom sprovodu.
Prišremila: dr. sc. Agneza Szabo