Među zagrebačkim nadbiskupima, koji su nam uz brojne primjere služenja Bogu, Crkvi i narodu, ostavili u baštinu i divne primjere štovanja Srca Isusova, nalazi se i zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer. Bio je treće dijete od petnaestero djece u skromnoj obitelji gradišćanskih Hrvata.
Pučku školu polazio je u Jastrebarskom, Klasičnu gimnaziju, te filozofske i teološke studije u Zagrebu (1873.-1875.), gdje mu je učitelj bio dr. Josip Stadler, poznati štovatelj Srca Isusova, koji je Bauera i predložio za daljnje studije, koje u tadanjim okolnostima nije mogao nastaviti u Rimu, već u Budimpešti (1877.-1880.) te je u međuvremenu zaređen za svećenika (1879.). Zatim Bauer nastavlja studije u Beču (1880.-1883.). gdje postiže doktorat iz obiju struka.
Kao svećenik dr. Bauer služio je u Ivancu i Samoboru, te vjeroučitelj u Zagrebu. Od godine 1877. profesor na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje bio i dekan (1905./06.), i rektor Sveučilišta (1906./07.). Iste godine izabran je i za člana JAZU, današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Godine 1911. postaje pomoćni biskup zagrebački nadbiskupu Jurju Posiloviću, također i poznatom štovatelju Srca Isusova, i graditelja Bazilike u Zagrebu, kao i dolaska isusovaca u Zagreb 1902. godine, s kojima će i Bauer odlično surađivati i biti darovatelj ukrašavanja Bazilike. Nakon smrti Posilovića (1914.), dr. Bauer zagrebački je nadbiskup do kraja života (1937.).
Prožet takovim stavovima znao je nadbiskup Bauer izabrati i odlične suradnike. Tako je predložio sv. Stolici uglednog zagrebačkog svećenika i odgojitelja u sjemeništu i školama sestara Milosrdnica u Zagrebu dr. Josipa Langa za pomoćnog biskupa zagrebačkog (1911.), a mladoga svećenika dr. Alojzija Stepinca za svoga nasljednika (1934.). Obojica su kao i nadbiskup dr. Bauer bili također i uzorni štovatelji Srca Isusova.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata nadbiskup Bauer u svojim je propovijedima, i pismima svećenicima, i vojnim kapelanima na bojištu, ali i ostalom narodu, preporučao posvetu Božanskom Srcu Isusovu, i Devetnice u Njemu u čast za mir u svijetu. Prema Baueru, upravo je utjecanje Srcu Isusovu pravi put do pobjede i mira u ovom ratu. Zato smo i sav svoj pravovjerni puk ponovno posvetili Božanskomu Srcu Isusovu u čvrstoj nadi, da ćemo u tom Srcu naći jakost i utjehu, da i najteže udarce podnesemo odanom strpljivošću, i sve svoje dužnosti vršimo osobitom revnošću i ustrajemo u vrućoj molitvi, za pobjedu i mir. Brinuo je nadbiskup Bauer i za vojnike i ranjenike, te i njima preporučivao štovanje Srca Isusova. Za zbrinjavanje za ratne siročadi, molio je nadbiskupa Stadlera da mu pošalje svoje sestre Služavke Maloga Isusa, koje na darovanom posjedu u Maksimiru otvaraju godine 1917. sirotište i školu za ratnu siročad, poslije i za drugu siromašnu i školsku djecu. Na inicijativu nadbiskupa dr Bauera položen je godine 1927. kamen temeljac za gradnju među biskupijskog sjemeništa, klasične gimnazije i crkve u čast Srca Isusova u Zagrebu na Šalati, zajedno s kriptom u čast sv. Antuna Padovanskog. Gradnja je ostvarena donacijama pape Pija XI., nadbiskupa Bauera, Prvostolnog kaptola, biskupa đakovačkog Antuna Akšamovića, biskupa, i kanonika, župnika i župljana iz cijele Hrvatske. Nadbiskup Bauer, uz nazočnost crkvenih i svjetovnih odličnika, na misi 15. lipnja 1931. posvetio je crkvu Srca Isusova na katu s kriptom sv. Antuna Padovanskoga u donjem dijelu zgrade. Upravu sjemeništa i cijeloga zdanja povjerio je isusovcima, koji zbog promjena u Crkvi, dogovorno godine 1992. prepuštaju upravu Nadbiskupiji zagrebačkoj.
Pripremila: dr.sc. Agneza Szabo