Anica Bošković, pjesnikinja (Dubrovnik, 3. studeni 1714. – Dubrovnik, 12. kolovoza 1804.).
Među zaslužnim hrvatskim ženama koje su živjele i radile u 18. stoljeću, te se uz književni rad i služenju bližnjima odlikovale štovanjem Presvetoga Srca Isusova, nalazi se pjesnikinja Anica Bošković. Rođena je u Dubrovniku, krsnim imenom Ana-Marija, kao najmlađe dijete u obitelji s devetero djece, od majke Paule Bettera, kćerke jedne talijanske imućne obitelji, i oca Nikole Boškovića, trgovca, rodom iz Orahovog Dola. Njena starija braća Baro i Ruđer stupili su u Družbu Isusovu, a Ivan u red Dominikanaca. Ostala braća postala su ugledni činovnici Dubrovačke Republike.
Anica Bošković, prirodno nadarena stekla je solidno obrazovanje u roditeljskoj kući i u samostanu Svete Katarine, gdje joj je sestra Marija bila redovnica, i kamo je rado odlazila cijeloga života. Družila se također i s učenim ljudima i uglednim strancima te dopisivala s bratom Ruđerom u Rimu, ali i kasnije, u kojima se zrcale i njegove preporuke da iskoristi svoje pjesničke talente na slavu Božju. Svi njezini književni sastavci napisani su na hrvatskom jeziku.
Najpoznatije Aničino djelo ”Razgovor pastirski vrhu rođenja Gospodinova jedne djevojčice Dubrovkinje” (Venecija 1758.), napisano u stilu dijaloško-dramske me-todologije posvećeno je dragoj braći ocima Baru i Ruđeru. Njegova je bit: Rođe-nje Isusovo u Betlehemu, sastavljeno u duhu hrvatske pastoralne književne tradici-je, koje je u cijelosti protkano biblijskim sadržajima. U njima prepoznajemo njezi-na divljenja i zahvalnost Isusu, ali i preporuke čitateljima da i oni u svojim životi-ma usvoje božićne poruke, koje nam donose Evanđelja. Zbog svojih visokih vri-jednosti, Razgovor pastirski, jedino je tiskano djelo jedne žene u književnoj povije-sti Dubrovačke Republike. Djelo je rado čitano i doživjelo još dvije kasnije nakla-de: godine 1852, u Dubrovniku, te godine 1881. u Mostaru.
Osam znamenitih sastavaka Anice Bošković pod također znamenitim naslovom: Pjesni na čast Presvetoga Srca Isusova, zbog njihove duhovne vrsnoće objavio je u svome poznatom molitveniku isusovac o. Matija Matijašević, koji ima naslov: Srce presveto Isusovo, a tiskan je u Veneciji, godine 1783. Pjesme svjedoče o dubokoj, i veoma zreloj kršćanskoj ljubavi i zahvalnosti Anice Bošković prema Srcu Isusovu. Odabrani stihovi glase: Tvoje srce izranjeno, O Isuse moj ljubljeni, Sve u plamih razgorjeno, Milostivo kažeš meni….Ako suzama srca moga, Ja ne operem rane tvoje; Tvoga od Križa prisvetoga, Jaoh tvrđe je srce moje. Za tvoj život izmučeni, Vas moj život poklonit ću. Za tvu ljubav moj Ijubjeni/ Svu mu ljubav posvetitt ću,
Nekoji hrvatski književnici uključili su dijelove ove kršćanske pjesme u čast Srca Isusova u svoja književna izdanja. Tako i August Šenoa ju u svoju ”Antologiju pjesništva hrvatskoga” 1876. godine. Prije i poslije i drugi književnici, također i danas. Prije svoje smrti, Anica Bošković napisala je svoju oporuku, kojom je svoju imovinu podijelila dubrovačkim crkvama, rodbini, utemeljila zaklade za potporu siromašnim i darovitim učenicima. I pristojan život svojih dviju služavki. Pornuke i primjere razumijemo.
Pripremila: dr. sc. Agneza Szabo