Filip Mašić, isusovac (Garevac, 15. rujna 1894.- Zagreb, 1. ožujka 1978.)
Među zaslužnim svećenicima i redovnicima novijega vremena, koji su nam ostavili u baštinu primjerno služenje Bogu, Crkvi i Domovini, koje je urešeno i književnim radom, te osobitim širenjem štovanja Srca Isusova u narodu, ali i progonima i zatvorom od strane jugokomunističkih vlasti, nalazi se i Filip Mašić.
Mašić je osnovnu školu polazio u Garevcu, a 1908. odlazi u Nadbiskupsku visoku gimnaziju u Travniku. God.1912. ulazi u novicijat Družbe Isusove u Zagrebu, te po završetku gimnazije, nastavlja god. 1917. filozofske studije u Innsbrucku (Austriji) i Sarajevu. Nakon magisterija u Travniku, i studija teologije u Enghienu u Belgiji gdje je godine 1927. zaređen za svećenika. Postigavši doktorat iz filozofije i bogoslovlja godine 1928., dolazi u Zagreb.
Mašić je prije svega bio profesor: u Travniku u Nadbiskupskoj gimnaziji, zatim na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu, od 1940. do 1944. i na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je također predavao razne predmete, većinom su to bili filozofski traktati.
O. Filip Mašić poznat je i kao vrsni duhovni pisac i prevoditelj. Bio je i višegodišnji suradnik Glasnika Srca Isusova, u kojem je objavio niz vrijednih priloga o Srcu Isusovu i poticao narod na njegovo štovanje, osobito Apostolat molitve. Također je i urednik Glasnika Srca Isusova u dva mandata (godine 1930. -1933; 1938.- 1940.), te jedno vrijeme i urednik Našeg svetišta – glasnika za gradnju crkve Srca Isusova u Osijeku, što su jugokomunisti zabranili, a već skoro gotovo svetište do temelja uništili. U Osijeku je o. Mašić, 30.kolovoza1950. osuđen na šest mjeseci zatvora ‘’radi uvrede i klevete narodne vlasti’’. Prije i poslije zatvora napisao je i preveo s njemačkog, francuskog i talijanskog jezika oko stotinjak različitih knjiga duhovnog sadržaja, koje ovdje ne možemo navoditi, i od kojih su nekoje izravno posvećene promicanju štovanja Srca Isusova, a mnoge je i sam napisao,
Pri tome je o, Mašić već godine 1934. objavio u Zagrebu znamenitu knjigu pod naslovom: Bl. Klaudije Colombière, koja je ustvari životopis Bl. Klaudija, danas i svetoga, inače svećenika Družbe Isusove, i koji je bitno pomogao sv. Margareti Alakok (Alacoque) u širenju štovanja Srca Isusova u cijeloj Crkvi. Naime, o. Klaudije Kolombjer postavljen je za rektora isusovaca u gradiću Paray-le Monialu, gdje je postao i duhovnik sestara od Pohođenja, koje su imale samostan uz tamošnju crkvu. Tako je susreo danas i svetu Margaretu Mariju Alakok (Alacoque), koja je jako patila zbog toga što joj susestre nisu vjerovale, i osjećala se nemoćnom u svojim vizijama Srca Isusova. Otac Klaudije je bio njezin ispovjednik i njemu je povjeravala svoje vizije i Kristove riječi. Od tada je, uz njegovu pomoć, počelo štovanje Srca Isusova u Svetoj uri, koja se i danas moli na uoči prvog petka, uz sjećanje i zahvalnost na Isusovu molitvu i agoniju u Getsemanskom vrtu. Sam Isus je također tražio da se u petak, osam dana nakon Tijelova, javno časti njegovo Srce. O. Klaudije je postao uvjeren u valjanost njezinih vizija, i postao najrevniji širitelj štovanja Srca Isusova, što je uskoro prihvatila Crkva, odnosno Pape svojim pismima i odlukama. Na njenim temeljima danas stoji i Apostolata molitve.
Pred sam kraj života, godine 1975. i 1976. objavio je o. Filip Mašić još dva znamenita prijevoda s francuskog jezika u hrvatski: Srce Isusovo u suvremenom svijetu, i Štovanje Srca Isusova u svećeničkom životu i u pastoralnim potrebama našega vremena. Prihvatimo i mi preporuke o štovanju Srca Isusova, koje nam je ostavio u baštinu, također o. Filip Mašić.
Pripremila: dr. sc. Agneza Szabo