Mjesečna meditativna nakana

Meditative nakane za lipanj

Evangelizacijska nakana: Da se sjemeništarci, novaci i novakinje, namjere na odgojitelje koji žive u radosti Evanđelja i s mudrošću ih pripravljaju za njihovo poslanje.

Biskupska nakana: Da hrvatsko društvo, prodahnuto Kristovom prignutošću pred bolesnicima i odbačenima, iskaže djelotvornu brigu i pomoć za sve osamljene i one koji su bez doma i sredstava prijeko potrebnih za život

Prigoda za susret i solidarnost

Današnje hrvatsko stanovništvo postaje sve starije. Rađa nas se sve manje, a živimo sve duže. To se onda negativno odražava na starcima, bolesnicima i nemoćnima. Sve je više ljudi koji žive zaboravljeni, često i tu pokraj nas. Trebaju našu pomoć.

Njihove potrebe su često neopisivo velike, kako na materijalnom području, ali još više na onom ljudskom i duhovnom. Ovisni su o drugim osobama, trebaju nečiju blizinu.

Upravo je Majka Terezija upozorila na taj problem zapuštenih i odbačenih. Njezine sestre Misionarke ljubavi danas se na svim kontinentima brinu za najsiromašnije među siromasima. Upravo po tom je postala jednom od najznačajnijih osoba 20. stoljeća.

Često je poticala svoje sestre da treba „učiniti nešto lijepo za Boga“ tako da se odvažnije zauzmemo za bližnjega koji pati i kojemu je potrebno naše služenje, naša pozornost i dobrota. Ona je shvatila da je od materijalnog siromaštva teži onaj „nutarnji doživljaj da netko nije željen, da nije ljubljen, da je nezbrinut“. Zato je ona pružajući materijalnu pomoć nastojala doći do srca i tu osjetiti najdublju potrebu čovjeka.  Bila je nadahnuta vjerom. Svaku osobu je gledala kao dijete Božje. Za nju su siromasi bili vrlo važni, jer su i oni stvoreni istom Božjom rukom koja ljubi, čini ih sposobnima da ljube i imaju potrebu da budu ljubljeni.

Na tom tragu je i naša udruga „Kap Dobrote” koju je osnovao p. Antun Cvek. Ona se na području grada Zagreba brine za one koji su ovisni o tuđoj pomoći, a nemaju nikoga da im pomogne. Udruga okuplja volontere i organizira volontiranje koje se temelji na kršćanskim načelima. Tako svjedoče vlastitu katoličku vjeru, nošeni Božjom zapovijedi ljubavi prema bližnjemu. Udruga pruža usluge svojim korisnicima bez razlike na spol, boju kože, vjeroispovijest ili političko uvjerenje.

U našem vremenu sve je očitije koliko su nam potrebne mnoge osobe i razne udruge koje će se zauzimati za solidarnost među ljudima, koje će štititi samoga čovjeka i njegovo ljudsko dostojanstvo.

Katkada nailazimo na takove slučajeve koji potresaju našu savjest, da ne možemo ostati ravnodušni, koji nam pomažu da iziđemo iz svoje sebičnosti.

Ljudi u velikim nevoljama, bez pomoći najbližih, veliki su izazov za našu vjeru i test za našu djelotvornu ljubav. Ali to je i područje da ispaćenim ljudima i iscrpljenima od života donesemo radosnu vijest i nadu koja se temelji na Božjim obećanjima.

Mi sami smo slabi i bespomoćni i često zarobljeni vlastitim interesima. Isus je onaj koji nam otvara srce za potrebne. To se zbiva u osobnom susretu s njime u sakramentima, ali iznad svega u onim intimnim susretima u molitvi i šutnji, kad vođeni Duhom Svetim dublje ulazimo u razumijevanje Božje riječi i Isusove poruke, kad u dubini svoje duše osluškujemo njegove poticaje.

Neka nam Gospodin dade tu milost da na Božjem sudu budemo među onima koji su ga prepoznali u ispruženim rukama siromaha. Mat 25,21 – 46.

Zdravko JELUŠIĆ, DI

Briga za podmladak duhovnih zvanja

Približava se kraj školske godine. Nad uspjehom u školi ili na fakultetu jednako su zabrinuti i oni koji polažu ispite kao i njihovi roditelji. Svi mi dobro znamo da uspjeh najviše ovisi o radu, trudu i marljivosti u učenju. No uz školu raste se i u drugim, životnim spoznajama vrijednosti koje usmjeruju i učenički i studentski trud. Posebice je to odlučujuće na kraju školske godine kad se mladi pitaju o tome gdje će se kao ljudi najbolje ostvariti. Nije zanemariv, dapače, valja intenzivirati i molitveni život da bi se u ozračju molitve prepoznalo ono što Bog za pojedinu osobe planira. Pritom je dobro imati svojega ispovjednika i osobu od golemog povjerenja i iskustva da bi bio pomoć u razlučivanju. Napokon svaka pojedina osoba ima sama odlučiti, pogotovu kad je riječ o duhovnom pozivu.

Nakon crkvenoga sabora u Tridentu briga za duhovna zvanja osobito je stavljena na srce mjesnim biskupima i redovničkim poglavarima, a Drugi je vatikanski sabor sjemeništa jednostavno nazvao ‘zjenicom oka’ mjesnoga biskupa. Očito je riječ o pregolemoj važnosti duhovne, ljudske i intelektualne izgradnje onih koji su usmjereni prema svećeništvu ili redovništvu. Danas je to posebice izraženo kad mnogi mladi već prođu čak određene teškoće bilo u obiteljskom okružju ili pak u vrtlogu svakojakih privlačnosti koje ih često ostavljaju praznima i nakon dubokoga obraćenja počinju razmišljati o duhovnom pozivu na koji se onda odluče, ali tragove prijašnjih vrludanja često još dugo osjećaju.

Odatle briga Svetoga Oca za ispravno usmjeravanje onih koji se žele posvetiti tomu da budu s Božjim darovima posve otvoreni svojoj braći i sestrama. Takvima su potrebne osobe koje će ih s razumijevanjem pratiti i biti im bliski u njihovu hodu prema potpunom predanju uzvišenoj zadaći. A odgojitelji, profesori, duhovnici, magistri i magistre novaka, novakinja i juniorki, uz potrebnu psihološku i ljudsku zrelost i spremu, ponajprije imaju biti prožeti Božjom mudrošću te svojim životom radosno svjedočiti mladima onaj ideal prema kojemu se usmjeruju. A svima nam je ideal Isus Krist kojega prepoznajemo u Evanđelju koje nas ispunjava radošću življenja u Bogu i s Bogom za druge. Kako je važno poslušati Papu i združiti se s njim u molitvi za dobra, brojna i sveta duhovna zvanja da budu na procvat kršćanske zajednice i naroda za koji izgaraju.

  1. Vatroslav HALAMBEK, DI

Koliko je staro siromaštvo i tlačenje?

Pročitavši nakanu Apostolata molitve naših biskupa za mjesec lipanj, prvo mi je u sjećanje došao prizor s posljednje večere kad Isus, sagnut, učenicima pere noge. Zašto je Isus to učinio? Tri su razloga. Prvi: Isus je time htio zorno pokazati svoju poniznost i da je sluga svima. Putovi u Palestini bili su prašni. Prije jela je bilo potrebno oprati noge, naročito jer se jelo u ležećem položaju te su noge bile otkrivene. Umjesto da učenici operu noge Isusu, on je, na njihovo čuđenje, njima oprao. To je bio posao slugu ili robova. Isus je na svijet došao ne kao kralj i osvajač, nego kao Trpeći Sluga. Drugi: učenici su se među sobom prepirali tko je među njima najveći, čak i onda kad je obris križa bio vidljiv na Isusovim leđima. Oni nisu imali slugu i nikome nije palo na pamet da jedni dugima, ili bar jedan od njih, operu noge. Učenici su bili iznenađeni, ušutjeli su, a Petar je protestirao. U Kristovu kraljevstvu veličina ima drukčije kriterije od svjetovne. Treći: nama je naš Učitelj i Gospodin ostavio primjer da i mi tako postupamo (v. Iv 13,1-17).

Siromaštvo i tlačenje je gotovo toliko staro kao i čovječanstvo. Zakon Starog zavjeta štitio je siromahe i ublaživao njihovu nevolju, ali se ljudi toga zakona često nisu držali. U knjigama Starog zavjeta naći ćemo mnoge upute kako se ponašati prema potrebitima. Navedimo jednu: „Tko pritišće siromaha, huli na njegova Stvoritelja“ (Izr 14,31). I u spisima Novog zavjeta naći ćemo lijepi broj uputa kako postupati s nevoljnima. Iako je Isus bio na nebu, on se radi nas „ispraznio“, „oplijenio je samoga sebe,“ radi nas je postao siromah i imao je veliko srce prema njima. Isusa nisu impresionirale velike svote koje su bogati stavljali u hramske kese od svojega suviška, nego ga je dirnuo neznatni dar jedne udovice koja je dala sve što je imala. Isusova mala skupina imala je fond iz kojega su pomagali siromasima. „Ponekad mislimo da je siromah čovjek koji je gladan, gol i beskućnik. Najveće je siromaštvo kad je netko nepoželjan, nije voljen i nitko se za njega ne brine. Moramo početi u svojim vlastitim domovima kako bismo iskorijenili ovu vrst siromaštva“ (M. Tereza). Ima mnogo toga na svijetu što ne možemo kontrolirati. Ne možemo zaustaviti kišu, zemljotres, sušu ili mraz, ne može zaustaviti sve sukobe i ratove, ali možemo otkriti gdje su gladni, beskućnici i bolesni i znati da im možemo pomoći. Nažalost, u Hrvatskoj vidimo mnoge ljude koji traže po kontejnerima. Ne samo da je čitavo društvo pozvano riješiti problem neimaštine, nego i svaki pojedinac.

Evanđelja bi ostala prazna kad bismo iz njih izbacili Isusovu brigu za bolesne: ozdravio je ženu koja je godinama bolovala od krvarenja; hrome je ozdravljao, gubavce je čistio, slijepcu vratio vid, prolazeći selima i gradovima „liječio je svaku bolest i nemoć“ (Mt 9, 35).

Isus se brinuo i za one na rubu društva, marginalizirane, izolirane, koje društvo stigmatizira. Očit primjer toga je žena Kanaanka koja je za Izraelce bila poganka, a poganstvo je Izraelce često navodilo na idolopoklonstvo. Isus to mijenja. Ozdravio je njezinu kćerku, a ženi otvorio novo iskustvo društvenog, kulturnog, vjerskog i međuljudskog odnosa. Kao i mnogim drugim ženama, i ostalima, koji su marginalizirani.

  1. Ivan CINDORI, DI