Bl. Ivan Merz Ivan, hrvatski katolički laik (Banja Luka, 16. prosinca 1896. – Zagreb, 10. svibnja 1928.)
Bl. Ivan Merz bio je jedan od istaknutijih pripadnika Hrvatskoga katoličkog pokreta, dopredsjednik Hrvatskoga orlovskog saveza, štovatelj Bl. Djevice Marije, i osobiti štovatelj Presvetog Srca Isusova.
Ivan Merz rođen je u obitelji koja je po tradiciji bila katolička, te primio solidan građanski odgoj, ali i s obilježjima liberalizma. Nakon gimnazije (1914.), odlazi na studije u Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto, koje napušta i upisuje pravo u Beču (1915.), ali je uskoro mobiliziran (1916.) i prolazi sva teška iskustva Prvoga svjetskoga rata, koja su ga dovela do odluke ”urediti svoj život prema onome što sam spoznao da je pravo.” Odlazi na studije u Pariz (1920.), i po završetku vraća se u Zagreb i postiže doktorat na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1923.). U međuvremenu postaje profesor francuskog i njemačkog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, gdje ostaje do kraja života.
Pisci o bl. Ivanu Merzu, također navode da je Ivan Merz bio dosta slabog tjelesnog zdravlja, pa i na očima, što ga je zadržavalo u pisanju. Međutim Ivana je trpljenje uvijek više približavalo Isusu i Njegovom Presvetom Srcu. U njegovom pariškom Dnevniku nalazimo i njegovu divnu rečenicu u kojoj navodi da posvećuje svoj život Srcu Isusovu.
”Bol moja još uvijek traje i zbog toga ne pisah skoro ništa. Zahvaljujem Isusu Kristu da sam za vrijeme korizme mogao zaroniti u more boli Njegova Srcal. Ivan Merz i da sam tako živio u uskoj vezi s Njime. Zbog moje očne boli ne mogoh se posvetiti studiju katoličke literature, kako bih želio (…). Srce Isusovo, Tebi posvećujem svoj život: ako je na Tvoju slavu da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja, i molim Te da uza me budu u Tvome kraljevstvu i moji roditelji (…).” (Dnevnik, Pariz, 23. ožujka 1921.). Gotovo sva svoja privatna pisma Ivan je redovito završa-vao s zaključnim riječima “u presvetom Srcu odani”.
Spomenute svete godine 1925. dr. Ivan Merz, osnivač Hrvatskog orlovskog saveza (1923.), vodio je stotinu mladih Orlova u Rim, na međunarodno hodočašće. Papa Pio XI. primio ih je u posebnu audijenciju i izrekao im i ove riječi: ”U ovoj Svetoj jubilarnoj godini eto već po drugi put dolaze ovamo naši dragi sinovi iz Hrvatske da proslave s nama i svoj veliki povijesni jubilej, spomen na onaj dan kad je Naš predšasnik papa Ivan X. podigao Hrvatsku na kraljevstvo. Stoga godinu 1925. slave Hrvati i kao 1000. obljetnicu kraljevstva. Veselimo se, da vas vidimo, pozdravimo i blagoslovimo ovdje u očinskoj kući (…).”
Tri godine poslije, prije odlaska u bolnicu na operaciju Ivan je, predosjećajući da će umrijeti, sastavio oporuku na latinskom jeziku, tada službenom jeziku Crkve. Ona je svjedočanstvo njegove ljubavi i štovanja Srca Isusova, ali i primjer i poticaj. Nalazi se danas u hrvatskom prijevodu u mnogim knjigama. Uklesana je i na mramornoj spomen-ploči na njegovu grobu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, i glasi: Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist a smrt dobitak. .Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. I(van) M(erz sretan u blaženstvu i miru. Duša će moja postići cilj za koji je stvorena. U Gospodinu Bogu. Poruke razumijemo.
Pripremila: dr. sc. Agneza Szabo