Blagoslov našoj domovini
Hrvatska (bez obzira na sve uvijek je moja domovina)
U katedralu jedne teške noći,
uđoh tiho i priđoh do oltara,
Sa zvonika jecahu zvona stara,
htio sam duši molitvom pomoći
Kad tamo pri tamnom visokom odru,
jedna žena gledaše u daljinu,
Tri su joj boje povile haljinu,
prepoznah crvenu, bijelu i modru.
I reče mi tiho: moli se sinko
Nad nama pletu neke čudne niti,
Hrvat je opet tako teško biti…
G. Matoš
