General Družbe Isusove p. Arturo Sosa danas je u jutarnjim satima posjetio zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, Josipa Bozanića. Nakon susreta na Kaptolu i kratkog obilaska zagrebačke prvostolnice p. General se u društvu nadbiskupa i provincijala HPDI uputio na Jordanovac, gdje je u 10:30 počela svečana akademija u dvorani Antun Bauer.
Akademija je počela predstavom koju je napisao profesor Daniel Miščin, a režirao Matija di Giorgio. Kreativan i dosjetljiv scenski prikaz naišao je na oduševljenje okupljenih. Slijedio je pozdravni govor dekana FFRZ-a p. Ivana Kopreka koji je podsjetio kako su govori zapravo svojevrsna kontemplacija u kojoj ne možemo ne osvrnuti se na prošlost bez koje nema sadašnjosti. Također, dekan je srdačno pozdravio sve okupljene, biskupe, dekane, ministrice kulture, znanosti, kao i ostale uvažene goste. Nakon pozdravnog govora, rektor sveučilišta Damir Boras rekao je kako se prije tri godine isusovački fakultet vratio u “svoj dom” kada je postao dijelom sveučilišta. Dodao je kako ustanove koje primarno nastoje oko znanosti u bitnome sudjeluju i u izgradnji kulture, dok je ministrica znanosti izrazila svoje zadovoljstvo dolaskom generala Družbe Isusove i svega onoga što isusovci rade u izgradnji boljeg društva u Hrvatskoj. Pater Dalibor Renić, provincijal HPDI, prije generalova obraćanja izrazio je svoju zahvalu generalu za njegov dolazak, te upoznao okupljene s osnovnim informacijama p. Artura Sose, rekavši kako je riječ o osobi koja zna “dobro slušati”, što je bitna karakteristika generala, ali kako zna i dobro govoriti.
Centralni događaj akademije bio je govor generala Artura Sose koji je između ostaloga rekao da je važno što je FFRZ postao sastavnicom sveučilišta, napose u vrijeme pluralizma koji je sve više prisutan i u našim krajevima. Donosimo neke dijelove tog govora:
“Sveza Družbe Isusove i sveučilišta seže u 16. stoljeće, kad su se Ignacije Lojolski i njegovi prvi drugovi susreli na Pariškom sveučilištu. Moglo bi se reći da je Družba Isusova začeta u sveučilišnom okruženju, premda ne izvorno s ciljem osnivanja sveučilišta. Tijekom prvih godina Družbe, Ignacije je svojevoljno slao mlade isusovce na postojeća sveučilišta poput Coimbre i Padove, Louvaina i Kölna. Vrlo je brzo, međutim, Družba počela stvarati vlastite obrazovne strukture, koje su kasnije postala sveučilišta. Ignacije je shvatio veliki apostolski potencijal obrazovanja i nije se ustručavao svrstati ga iznad drugih “redovitih službi”, djelujući na veću slavu i službu Božju te, istovremeno, promičući općenitije dobro. Ignacije je započeo sa svojim predanjem višem obrazovanju jer je dobro koje se može ostvariti kroz obrazovne strukture “univerzalnije”.
Dok razmatramo današnji svijet također moramo gledati prema sutrašnjici. Sveučilišna uključenost, kako je razumijemo u isusovačkoj tradiciji, treba imati kreativni kapacitet koji se iznad svega očituje u sposobnosti da preduhitri vlastito vrijeme, da bude nekoliko koraka ispred svog vremena. To je osobito važno u razdoblju globalizacije i brzih promjena koje digitalna kultura samo ubrzava. Sveučilište je povlašteno mjesto razlučivanja trendova i mogućih učinaka različitih struja globalizacije, kako bi promicalo one koje rađaju cjeloviti život. Imamo razlučiti gdje globalizacije putem standardizacije kultura može ugroziti raznolikost kultura, a gdje, naprotiv, može promicati prigode za interkulturalnost. Čini se da sveučilište također predstavlja povlašteno mjesto za istraživanje duhovnog iskustva religije kao kulturološke dimenzije, potičući nadvladavanje fundamentalizma.
U izvještaju o viziji i poslanju Sveučilišta, koje sam pronašao na vašoj web stranici, uočljivo je opredjeljenje da sve sveučilišne aktivnosti potpomognu osobni razvoj te promiču ljudska prava i temeljne slobode. Na koncu, potičem vas da društvu pružite stručnjake i istražitelje koji ustraju na putu cjelovite humanizacije, jasno svjedočeći svoje predanje i radost u sebedarju za druge i opće dobro. Neka vaše Sveučilište ustraje i sve više raste kao ustanova koja rađa dinamizam trajnog razvoja i, još više, koja može stručnjake opskrbiti tehnikama i stavovima koji promiču i spašavaju živote.”
Svečanu akademiju vodio je bivši student, a danas sportski novinar Stipe Sladoljev, a nakon toga uslijedila je konferencija za novinare.
Tekst priredio Stjepan Guzanović DI
