S Isusom ujutro
Ove nedjelje pridružujem se svim kršćanima koji se okupljaju kako bi slavili svetu euharistiju. I čujem odlomak iz Evanđelja: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.“ (Mt 16,21–27)
Kako prihvaćam ove Isusove riječi? Ove me riječi mogu uplašiti, ali uzeti križ ne znači nužno podnijeti nepodnošljivu patnju; znači prihvatiti ono što nam život daje svaki dan, njegove radosti i njegove teškoće. O tome razgovaram s Isusom.
Razmišljam o aktivnostima i susretima koje ću danas doživjeti i prinosim Gospodinu sve što sam pozvan doživjeti: radosti, neočekivane događaje, a možda i neku tugu ili patnju. Neka mi da svoga Duha da to proživim s povjerenjem.
Oče naš.
S Isusom tijekom dana
U podne zastajem i razmišljam o nakani koju nam je papa Lav povjerio za ovaj mjesec kolovoz: evangelizacija gradova. Možda i sam živim u velikom gradu, ili barem imam priliku posjetiti jedan, i mogu zamisliti žurbu i gužvu, strku, buku, usamljenost…
Ostajem pozoran na ljude koje tamo susrećem: u svakom licu, u svakoj priči postoji sjeme i trag Boga. Nosim ih u svojim molitvama i povjeravam ih Gospodinu.
Koje veze mogu izgraditi u svom susjedstvu, u svojoj zgradi, kako bi osjećaj bratstva i sestrinstva mogao cvjetati?
Izgovaram mjesečnu molitvu moleći Boga da mi otvori srce za ovaj izazov.
S Isusom u noći
Pronalazim mir i odstupam od dana. Zajedno s Bogom, osvrćem se na dan koji se bliži kraju. Razmišljam o ljudima, iskustvima i mjestima koja su bila dio mog putovanja.
Kako sam se osjećao? Što odjekuje u mom srcu? Što mogu otkriti dok se osvrćem?
Postavljam to pred Boga i ulazim u razgovor s Njim.
Oče naš…