Među zaslužnim hrvatskim liječnicima, koji su svoj život posvetili općem dobru Crkve i naroda, te postali i uzorni štovatelji Srca ISUSOVA nalazi se i liječnik, dr. Milan Amruš, On je rođen u kršćanskoj obitelji. Njegov otac Ivan bio je vojni liječnik, a majka Jagoda, rođena Brlić, preporodna književnica, svoje pjesme posvetila je rodoljublju te časti i dostojanstvu žene i majke, i zbog takova stava, zapostavljana je u liberalnoj javnosti.
Mladi Milan Amruš, izabrao je studij medicine koji je završio u Beču na Zavodu za obrazovanje vojnih liječnika. Po završetku studija radio je u vojnim bolnicama u Beču i Zagrebu. U doba uvođenja Austro-Ugarske uprave u Bosni i Hercegovi-ni, godine 1878., imenovan je vojnim liječnikom za časnike u Sarajevu, i na toj službi ostaje pet godina, do kraja godine 1882. Tada se susreo i s prvim vrhbo-sanskim nadbiskupom dr. Josipom Stadlerom, pa se i on po njegovu primjeru posvetio Srcu Isusovom, kojoj je ostao vjeran cijeloga života.
Za vrijeme služenja u Sarajevu, dr. Milan Amruš postavio je temelje modernoj zdravstvenoj službi. Radio je na uspostavi Zemaljske bolnice, promicanju higije-ne, i javnoga zdravstva. Osobito je inzistirao na odbacivanju pušenja i alkohola.
Povratkom u Zagreb, godine 1883. otvorio je privatnu ordinaciju, ali i pristupio politici protivnoj banu Khuen-Hedervaryju, te ušao u Hrvatski sabor, ali je i dalje ostao povezan s nadbiskupom Stadlerom, i ostao uzorni štovatelj Srca Isusova. Kad je nadbiskup dr. Josip Stadler započeo godine 1884. graditi u Sarajevu katedralu u čast Srca Isusova, liječnik dr. Milan Amruš postaje njezin dobroči-nitelj. Preuzeo je financijske troškove za izgradnju jednog tri kolorirana vitraja. U središnjem vitraju koji je prozvan Amrušev vitraj, prikazan je Raspeti Gospo-din ISUS u času kad se vojnik sprema mačem probosti mu Srce. S desne strane vitraja prikazana je Marija Magdalena, a s lijeve Majka Marija i uz nju sv. Ivan Apostol. Svaki kršćanin razumije likovne poruke ovog vitraja, koji stoji i danas.
Bio je dr. Amruš u dva mandata i gradonačelnik Zagreba, te u vladi novoga bana Nikole Tomašića ministar školstva i prosvjete (1910.-1912.). I kao ministar javno je pokazao svoju ljubav prema Srcu Isusovu. Početkom godine 1910. pripremala se u Hrvatskoj obnova posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovom. Ministar Amruš objavio je zakonsku odluku kojom odobrava da za blagdan Srca Isusova, 3. lipnja 1910. godine sva katolička mladež u Hrvatskoj ima praznik, i da pod vodstvom svojih učitelja i vjeroučitelja može sudjelovati na sv. misi gdje će i obnoviti svoju posvetu Srcu Isusovom. Odobrio je i skupljanje dobrovoljnih priloga u školama, za pokriće troškova za obnovu 10. obljetnice posvete Srcu Isusovu. Primjerice cvijeća, izrade Spomen-sličica, i drugo.
Na odluku ministra dr. Amruša odmah su javno prigovarali liberali i masoni u svojim novinama Pokret, ali i drugima, vrijeđali ministra Amruša, i nastojale omesti svečanosti obnove Posvete Srcu Isusovom, ali bez uspjeha! Ne možemo ovdje navoditi sve ostale zasluge dr. Milana Amruša, koje je učinio u pogledu izgradnje grada Zagreba, na urbanom i prosvjetnom polju. Ali recimo da je do kraja života slijedio primjere poniznosti i ljubavi koje je stekao u školi Srca Isusova, osobito prema najpotrebnijima i siromašnoj djeci. Budući da je dr. Amrušu supruga rano umrla, u drugi brak nije ulazio, nego se posvetio djelima služenja o kojima smo govorili. Svoje imanje u Klinča Selu kraj Brezovice, oporučno je ostavio gradu Zagrebu gdje je osnovano sirotište pod nazivom ”Amruševo.” Naslov je uklonjen 1945. godine. Više legata oporučno je razdije-lio Društvu sv. Vida, Zavodu za gluhonijeme i drugo, te preminuo u Zagrebu kao zaslužni liječnik i dobrotvor i uzorni štovatelj Srca Isusova.
Pripremila: dr. sc. Agneza Szabo