Skip to content

MOLITVE NA NAKANE

Nakane Apostolata molitve za za svibanj 2015.
Opća nakana: Da, odbacivši kulturu ravnodušnosti, uzmognemo prihvatiti skrb za bližnje koji trpe, osobito za bolesnike i siromahe.
Evangelizacijska: Da Marijin zagovor pomogne kršćanima koji žive u okolnostima sekularizacije te budu spremni naviještati Isusa.
Biskupska: Da vjernici i u našem narodu njeguju ljubav i poštovanje prema svetom Ocu, biskupima i svećenicima, te molitvom prate i podupiru sva nastojanja Crkve.

Suprotno od ljubavi ne stanuje mržnja, već ravnodušnost

Ravnodušnost znači odsutnost volje, želje za raspoznavanjem dobra i zla, radosti i tuge, prijatelja i neprijatelja, dana i noći… Ne vidim, ne čujem, ne razlikujem, ne znam, niti me zanima.
U doba Jeremije i Ezekiela ljudi nisu strahovali od Božje kazne, nego od njegovog mogućeg zaziranja. Biti napušten teža je kazna nego biti kažnjen. Biti ignoriran gore je nego biti objekt nečije srdžbe, čak i nepravedne. Bog je uvijek prisutan, čak i kada je strog. On daje i prašta, ispituje, opominje, usmjerava. Zato što Bog jeste i zato što je sve drugo nego ravnodušan, čovjek može biti sve, osim da bude ravnodušan.
„Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 45). Krist nas opominje da je prisutan u svojim učenicima, osobito onima koji se nalaze na rubovima društva. On ne zaboravlja čovjeka, mi zaboravljamo na njega u drugima. Sv. Ivan kaže: Kako možeš reći da ljubiš Boga koga ne vidiš, a mrziš brata svoga koga vidiš? Tim je izrečena sveobuhvatnost ljubavi. Ljubav sve obuhvaća – i prijatelje i neprijatelje, nikoga ne isključuje.
U prispodobi o bogatašu i siromašnom Lazaru (Lk 16, 19-31), bogataš je osuđen na muke pakla, a siromašni Lazar odlazi u krilo Abrahamovo. Prispodoba ne kaže ništa o načinu na koji je bogataš stekao svoje bogatstvo, ne kaže da je to ostvareno na nepošten način, otimanjem od drugih ili varanjem, ali ga ipak smješta u pakao. Zašto? Zato što je na njegovom pragu bio siromah koji je trebao njegovu pomoć, a on ga nije primijetio i nije mu dao tu pomoć. Zato je osuđen. Jer Krist je nazočan u svakom onom tko je gladan, žedan, gol, bolestan, izgnan. Krist vidi svako svoje dijete i nikada nije ravnodušan.
Vrijeme je da i mi vidimo bližnjega u potrebi. Teško je misliti na ljude u dalekim zemljama koji nas trebaju jer su daleko i jer ih ne poznajemo. Ustvari, ponekad je lakše misliti na ljude u dalekim zemljama jer su daleko i jer ih ne poznajemo – teško je dati sebe ljudima u svojoj blizini, u svojem gradu, u svojoj ulici, u svome domu. Ljudi koji nas trebaju žive blizu nas i mi ih poznajemo. I kako možemo reći da brinemo za patnje u svijetu, a okrećemo glavu od bolesnog susjeda? Ljubav sve obuhvaća – i prijatelje i neprijatelje, nikoga ne isključuje.
Božja ljubav razbija ravnodušnost, a do nas je hoćemo li dopustiti da je razbije. Molitva za drugoga neka bude naše oružje.
Danas je dan koji od nas zahtijeva svjedočanstvo i djelotvornu ljubav. Već danas prepoznavajući Krista u svojoj braći i sestrama, siromasima i potrebnima, izabiremo stranu na koju ćemo biti svrstani onoga dana kada Sudac bude govorio „Dođite blagoslovljeni Oca mojega…“ ili pak „Odlazite od mene…” (Mt 25, 34. 41). Blago onima koji ljube.
Petar KLARIĆ, DI
Marija Majka
Papa svojom molitvom Mariji najbolje tumači članovima Apostolata molitve smisao svoje želje za naviještanjem Radosne vijesti, što može postati i molitva svih nas.
Djevice i Majko Marijo,
Ti koja si, potaknuta Duhom Svetim,
prihvatila Riječ života
u dubini svoje ponizne vjere:
Kao što si se ti potpuno predala Vječnome,
pomozi nam reći naš „da“
na žuran poziv, žurniji no ikad prije,
da naviještamo Isusovu radosnu vijest.
Ispunjena Kristovom prisutnošću,
donijela si radost Ivanu Krstitelju,
koji je na tvoje riječi zaigrao od radosti u krilu svoje majke.
Prepuna radosti
pjevala si o čudesima Gospodnjim.
Ostala si čvrsta pred križem
s nepokolebljivom vjerom
i primila radosnu utjehu uskrsnuća
te okupila učenike u iščekivanju Duha
da se rodi evangelizacijska Crkva.
Izmoli nam sada novu gorljivost uskrslih
da nosimo svima evanđelje života
koje pobjeđuje smrt.
Daj nam svetu odvažnost da tražimo nove putove kako bi dar neugasive ljepote
dopro do svih.
Djevice slušanja i kontemplacije,
Majko ljubavi, zaručnice vječnoga slavlja,
moli za Crkvu čija si najčišća slika,
da se nikada ne zatvori u sebe i nikada ne posustane
u svojoj velikoj ljubavi za uspostavom Kraljevstva.
Zvijezdo nove evangelizacije,
pomozi nam da budemo svijetli svjedoci zajedništva,
služenja, gorljive i velikodušne vjere,
pravde i ljubavi prema siromašnima,
da radost evanđelja
dopre do nakraj zemlje
i svojim svjetlom obasja i periferije svijeta.
Marijo, živog evanđelja,
izvore radosti za malene,
moli za nas.
Amen. Aleluja!
P. Vatroslav HALAMBEK, DI

Koliko ja lanac jak?

Ako je Isus iz Nazareta želio da se njegovo djelo nastavi, trebao je oko sebe skupiti ljude koji će produžiti njegovo poslanje. Izabrao je dvanaestoricu, apostole. Uloga apostola kao živih svjedoka Kristova uskrsnuća i temelja Crkve je neprenosiva. Ali, Gospodin je obećao da će u Crkvi ostati do kraja vjekova kako bi ona mogla naviještati Evanđelje i ispunjavati povjerenu zadaću. A da bi to ostvarili, apostoli su izabrali nasljednike, oni pak svoje nasljednike, i tako do dana današnjega. To su biskupi.
Hvalimo se da živimo u demokratskoj Hrvatskoj. Demokracija ne znači da država nema vodstva ili da nema predsjednika. Kao ljudima potreban nam je vođa s autoritetom. Crkva je velika organizacija, društvo duhovnog i vidljivog karaktera, kojoj pripada preko milijardu ljudi, kojoj je potrebno vidljivo vodstvo. Naš se vođa zove Sveti otac ili papa. On predstavlja Boga Oca koji nas ljubi, koji nas je stvorio, koji je poslao svoga Sina da nas svojom smrću na križu spasi i otkupi. On bdije nad baštinom koju je Krist predao apostolima. Među apostolima Krist je izabrao Petra da bude Stijena na kojoj Krist gradi Crkvu i da pase njegove janjce i ovce, da bude vrhovni pastir. Papa je taj koji predstavlja Kristovu ljubav i skrb za svakog pojedinca. Stoga je važno da papa zna kako ljudi žive, da sluša njihove želje, da sudjeluje u njihovim žalostima i radostima. Zato on putuje širom svijeta da bude blizak ljudima.
Sveti otac je čovjek koji ujedinjuje Božji narod. Treba naći ravnotežu između međunarodne osobine Crkve i autonomije lokalnih Crkvi. U tome papi pomažu biskupske sinode. Zato postoje razne kongregacije koje pomažu papi u vođenju Crkve.
Kao u demokratskim državama i Crkva ima jednoga vođu. Demokracija se u Crkvi razlikuje od svjetovne. Papa ima autoritet naučavati s pristankom pojedinaca ili bez njih. Da je Isus pitao svoje učenike treba li ići u Jeruzalem i tamo umrijeti, demokratski bi odgovor bio: ne. Papa ne može promijeniti nauku Svetoga pisma ili nauku apostola. On je prvi svjedok vjere. To uključuje navještaj vjere onima koji za nju nisu čuli i tumačenje Kristove poruke u današnjem svijetu onima koji su vjeru prihvatili.
Zašto je papa u Rimu? Prema svjedočanstvu Novoga zavjeta i Predaje, Petar je bio pastir sveopće Crkve. Njegovo je sjedište bilo u Rimu u kojem je osnovao Crkvu i u kojem je zajedno sa sv. Pavlom podnio mučeništvo. Rimski biskup je nasljednik sv. Petra i stoga iz Rima, kao Kristov vikar, vodi čitavu Crkvu.
Do danas je bilo preko dvjesto nasljednika sv. Petra. Među njima je bilo i loših papa. A Crkva se ipak nije urušila. Kako to? Lanac je jak onoliko, koliko je jaka njegova najslabija karika. A najslabiju kariku u lancu papâ Krist drži u svojoj ruci: Petra. I zato Crkvu ni vrata paklene ne će nadvladati.
Sigurno je da su Sveti otac, biskupi kao nasljednici apostola i pomagači Svetom ocu u vođenju Crkve kao i svećenici koji pomažu biskupima u vođenju mjesne Crkve, potrebni naših molitava kako bi svoju odgovornu dužnost savjesno ispunjavali na dobrobit vjernika.
P. Ivan CINDORI, DI