Skip to content

NAKANE ZA VELJAČU 2017. GODINU

Posted in NAKANE-ADORACIJA

OPĆA: Ohrabrenje u kušnji

            Za one u kušnji, osobito siromašne, izbjeglice i izbačene iz društva, da u našim zajednicama naiđu na prihvat i ohrabrenje.

Uočiti nam valja početak ove Papine nakane i zadržati se na jednoj riječi, a to je ‘kušnja’. Doista Papa opravdano različite životne teškoće, koje su kadšto na granici izdržljivosti, naziva kušnjom. I ta se kušnja može promatrati s barem dva motrišta: prvo s vidika samog nevoljnika i potrebnika, a drugo, s vidika donatora to jest onoga koji, sukladno sa svojim stanjem, može takvu nevoljniku priteći u pomoć. Sveti Otac ovdje na pomoćnike ne misli u jednini, kao što ni nevoljnici tu nisu u jednini, nego u množini. Riječ je, dakle, o golemim problemima ne samo pojedinaca, nego o mnoštvu takvih pojedinaca kojima nedostaje ono najnužnije za dostojanstven život. Jednako je tako riječ i o mnoštvu onih koji sigurno mogu pomoći bilo izravnom materijalnom pomoću, bilo pak duhovnom blizinom, što Papa navodi kao prihvat i ohrabrenje. Uostalom zar i sama materijalna pomoć nije već neko ohrabrenje, da se nevoljnici ne bi našli u napasti očaja i beznađa. Primajući pomoć, takvi mogu zahvaljivati Bogu da još ima srca u ljudi.

Tu smo upravo kod onih koji mogu pomoći nevoljnicima u kušnji. Jer, nevolja drugih i meni je kušnja, izazov i poticaj na razmišljanje što mogu učiniti i kako, mogu li sam ili još s nekim drugim ili drugima. Sveti Otac spominje zajednice, a to mogu biti različite društvene zajednice ili pak socijalne službe, ali jednako tako to mogu biti i crkvene zajednice poput župa ili na širem planu biskupija, no posebice Caritas. Očito Papa želi sve nas probuditi i pobuditi na to da imamo i oka i srca za druge.

Ima, međutim i onih koji sve te potrebnike i nevoljnike, ali i one koji bi mogli pomoći, prate svojom molitvom, pa je i ova Papina nakana upravo vapaj, poput zaziva u molitvi vjernika za zauzeto vjerničko svjedočenje ljubavi.

Vatroslav Halambek, SJ

BISKUPSKA: U službi bolesnika

Da zdravstvene ustanove u Hrvatskoj služe promicanju i poštovanju svakog bolesnika te da zdravstvene djelatnike nadahnjuje i prati duh blagosti i strpljivosti

Živa slika Isusa liječnika

Gospodin Isus svoje je poslanje započeo pozivom na obraćenje, novom naukom i ozdravljenjima od raznih bolesti. Čovjek je bio bolestan na duši i tijelu. I danas je. Treba liječiti i jedno i drugo. Ako iz evanđelja izbacimo Isusova ozdravljenja, onda je njegovo djelovanje veoma osiromašeno. On i danas djeluje preko raznih ustanova koje se brinu za tjelesno zdravlje ljudi. Mnogi su ljudi pokrenuti upravo željom da pomognu ublažavati bolove i liječiti bolesnike te izabiru studij medicine. Nažalost, pritisak vremena, sistematizacija i kompleksnost napretka u medicini, jedan te isti posao svaki dan, može staviti u drugi plan ono što je važno u prvom planu.

U kontaktu s bolesnikom važno je priznati bolesniku njegovo dostojanstvo. Dostojanstvo kao i sreću teško je opisati. Ono uključuje mnogo toga. Bolest u čovjeku može izazvati osjećaj da gubi neovisnost – ovisan je o drugima, može ga činiti tjeskobnim s obzirom na njegov život. Postupak drugih prema bolesniku, bilo to u bolnici bilo kod kuće, može pomoći da bolesnik osjeća kako njegovo dostojanstvo nije povrijeđeno ili kako za njega ljudi ne mare. S bolešću su povezani mnogi osjećaji: strah, razočaranje, nemoć, žalost, tuga, osamljenost, možda krivnja ili sram. Bolest je izvanredno vrijeme u našem životu kada možemo pokazati svoju ljubav prema bližnjemu. Emocionalna muka je često teža od tjelesne boli ako se, naime, bolesnik osjeća izoliranim ili bojkotiranim, što nije isto ako bolesnik želi biti sam.

Fizički i emocionalni dodir može ublažiti boli. Kad mu se daje lijek, kad ga treba previti ili obaviti koju drugu gestu, bolesnik osjeća je li usluga od srca, rado ili mrko data. Dodir, kad je prikladan, može pomoći da se bolesnik osjeća da je prihvaćen.

Neke je ljude stid ili se boje govoriti s bolesnikom o vjerskim stvarima. Često se događa da se čovjek upravo u bolesti počinje ozbiljnije moliti. Bit će mu drago ako se članovi njegove obitelji ili prijatelji pridruže njegovoj molitvi. Medicinske sestre neće imati prilike moliti se sa svakim bolesnikom, ali se mogu pobrinuti da svakom bolesniku, koji to želi, pozovu svećenika. To im je na veliku pohvalu.

U ovom mjesecu u kojem je spomendan Gospe Lurdske, Crkva se posebno sjeća bolesnika. I moli se Mariji, Zdravlju bolesnih da ublaži patnje bolesnika, da ih ozdravi, da se zdravi brinu za bolesne. Da medicinsko osoblje bude dobrohotno, blago i strpljivo s bolesnicima. I tako budu živa slika Isusa liječnika.

Ivan Cindori