Skip to content

NAKANE ZA SRPANJ

Posted in NAKANE-ADORACIJA

SRPANJ

Opća: Da domorodački narodi, čiji se identitet i sam opstanak nalaze pod prijetnjom, dođu do poštovanja.

Evangelizacijska: Da Crkva u Latinskoj Americi i na Karipskim otocima, po svojemu kontinentalnom poslanju, obnovljenim poletom i zanosom navijesti Evanđelje.

Biskupska: Da život naših župnih zajednica pruži živo svjedočanstvo vjere i bude mjesto istinskog susreta s Kristovim mirom svima koji u našoj domovini pronalaze mjesto odmora.

 

Molimo se za i poštujmo nedominantne narode

Domorodački narodi su oni narodi koji se smatraju različitim od drugih sektora društava koja sad prevladavaju na onim teritorijima ili na dijelovima teritorija koja su nastanjivali davno prije dolaska kolonizatora ili doseljenika. Domorodački narodi su nedominantni dio društva i odlučni su u očuvanju, razvijanju i prenošenju budućim generacijama teritorija svojih predaka kao i etničkog identiteta. Taj cjelokupni proces je u skladu s njihovim kulturnim obrascima, društvenima institucijama i zakonskim sustavima. Iako brojne domorodačke narode karakterizira naturalna privreda kao i neurbaniziranost, postoje i nomadski narodi koji žive na velikom teritoriju, ali ih se povijesno veže uz specifične teritorije o kojima ovise.

Brojni domorodački narodi Afrike, Azije i Amerika su često bili žrtve izrabljivanja, marginalizacije, raznih pritisaka, nasilne asimilacije, a u nekim slučajevima i genocida od kolonizatora ili politički dominantnih etničkih skupina. Tako je zbog sječe šuma ugrožen normalan život nekolicine domorodačkih plemena. Upravo se iz tog razloga te narode nastoji zakonski zaštiti na međunarodnoj i na nacionalnoj razini kako bi sačuvali svoju kulturu, identitet, jezik, ali isto tako kako bi im se osigurala mogućnost zapošljavanja, adekvatna zdravstvena njega, obrazovanje i pristup prirodnim resursima. No i dalje su ti narodi suočeni s brojnim problemima i izazovima jer se krše njihova temeljna prava.

Čitava ova problematika može se činiti itekako dalekom svima nama koji nismo u doticaju s domorodačkim narodima. Svi savjeti i prijedlozi mogu se činiti pukom tlapnjom i nečim što ćemo brzo zaboraviti čim čujemo ili pročitamo. Kako mi možemo pomoći tim ljudima? Je li to uopće i moguće? Ili se moramo zadovoljiti nekim apstraktnostima? Koliko god izgledalo da ne možemo baš nešto posebno učiniti za te ljude, ipak postoji način kako da im pomognemo.

Ono prvo, najvažnije i temeljno je da se za te ljude molimo. Molimo da pripadnici dominantne kulture poštuju one kulture naroda koji su tu živjeli mnogo prije nego što su doseljenici uopće došli. Molimo i za pravedno postupanje prema tim narodima i da prestane svaki oblik progona i izrabljivanja domorodačkih naroda. Također nam je moliti i za to da vlasti koje upravljaju teritorijima gdje žive domorodački narodi pravednim zakonima omoguće tim narodima normalan život. Ali isto tako moramo na pameti imati sljedeće: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Istina je kako je Isus Krist došao na ovaj svijet radi svih ljudi, ali posebno su mu na srcu marginalizirani, odbačeni i progonjeni. Molimo stoga za revne navjestitelje radosne vijesti koji će riječima, a još više djelima ljubavi svakom čovjeku i svakoj kulturi, na njima najrazumljiviji i najprihvatljiviji način naviještati ono što je i sam Isus naviještao: „On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Lk 4,18-19). Molimo i za to da Bog upravo po tim svojim vjernim slugama i promijeni svijest ljudi dominantne kulture da poštuju jedinstvenost i različitost onih kultura koje su na tom teritoriju postojale davno prije nego što su oni došli.

Luka Ilić, DI

 

Evangelizacija u Latinskoj Americi

Pojam ‘Latinska Amerika’ širi je od pojma ‘Južna Amerika’, jer obuhvaća i srednjoameričke zemlje i Meksiko. Evanđelje je tamo doprlo tek s otkrivanjem takozvanoga novoga svijeta. Posebice su se u tome istaknuli franjevački i isusovački misionari. Čak su i neki gradovi i cijele pokrajine prozvani imenima poznatih misionara. I vrlo lijepi film o isusovačkim redukcijama u Paragvaju o tome svjedoči. Istodobno s evangelizacijom širila se i trgovina ne samo robom nego i robovima koji su dopremani iz Afrike. Tako je evangelizacija, osim izričitoga naviještanja Evanđelja poprimila i vrlo zahtjevnu socijalnu dimenziju braneći ne samo robove nego i domorodce, nastojeći također vlastodršce i konkvistadore evangelizirati tako da se daju u svojim pothvatima voditi načelima kršćanskoga pogleda na dostojanstvo svakog ljudskog bića. Mnogi su misionari takva svoja nastojanja platili i životom. No unatoč svemu Evanđelje se utvrđivalo pa se i danas o Latinskoj Americi govori kao o najkršćanskijem kontinentu. Ali svako razdoblje i svaki naraštaj suočavaju se s posebnošću prilika i zahtjeva pa tako i evangelizacija ima i danas svoje zahtjeve ne bi li se ljudi učvrstili u svojem uzvišenom kršćanskom pozivu i odgovorili mu svim svojim bićem u svim odnosima. Takvo prianjanje uz Radosnu vijest i njezino životno prihvaćanje najbolji je evangelizatorski pothvat što se može poduzeti. O tome je riječ, kad Papa želi da s njime molitveno dijelimo brigu za taj kontinent, pogotovu što je poznato da se na tom kontinentu šire različite sekte.

 

Nemoj uvijek voziti u petoj

Mjesec srpanj i kolovoz već su više od jednog stoljeća mjeseci odmora. Ima ljudi koji su toliko zaokupljeni radom – radoholičari – da puštaju po strani „bolji dio“, smiriti se i sjesti do Isusovih nogu, slušati njegovu riječ i osposobiti se da bolje rastu u zajedništvu, svetosti i mudrosti kako bi bili kadri ispuniti svoje poslanje.

I Isus je osjetio potrebu da se njegovi apostoli, nakon naporna misijskog poslanja, odmore. Treba im jedno mirno vrijeme. Zanemariti potreban odmor vodi u stres i agitaciju. Potrebno nam je vrijeme u kojem će se ljudska toplina više osjećati u obitelji, vrijeme u kojem nam se valja duhovno i tjelesno napuniti novim snagama. Jedna od bolesti našega vremena je indiferentnost, nezainteresiranost za druge. Kad ljudi misle samo na sebe, gube iskrenost i toplinu u odnosu prema drugima. Kada oni koji su darovitiji ne stavljaju svoje sposobnosti da budu od koristi onima koji u manje sposobni, kada je zbog zavisti čovjeku drago da je drugome loše…

Trebamo i raditi. Žalosno je što mnogi ljudi u Hrvatskoj, naročito mladi, nemaju posla. Ali je potrebno i opustiti se. Nemoj uvijek voziti u petoj. Nemoj stalno biti u žurbi. Nađi vremena za refleksiju. Više vremena za osobnu molitvu. Za čitanje dobre literature. Da obitelj bude više zajedno. Pusti da duša i tijelo uživaju u plavetnilu mora, u ljepoti surih planina, u tišini livade, u plesu zvijezda, u prijateljskom i toplom društvu, u zajednici s Bogom.

  1. Ivan CINDORI, DI