Skip to content

NAKANE ZA SIJEČANJ 2017. GODINE

Posted in NAKANE-ADORACIJA

OBAVIJEST: KAD  PAPA FRANJO OBJAVI VIDEOLINK S OPĆOM NAKANOM ZA MJESEC SIJEČANJ OBJAVIT ĆEMO GA I MI NA NAŠEM PORTALU S TIPLOVANIM PRIJEVODOM

EVANGELIZACIJSKA: Ekumenizam: škola poniznosti

            Da svi kršćani budu vjerni Gospodinovu učenju, pokušavajući molitvom i bratskom ljubavi obnoviti crkveno zajedništvo, te suradnjom ići u susret izazovima s kojima se suočava čovječanstvo.

Kršćani su već dobro osviješteni glede potrebe i nužnosti ekumenizma. Siječanj je mjesec naše usredotočenosti na to kršćansko nastojanje oko jedinstva. Znamo da je posebni zamah tomu dao sveti Ivan XXIII. s Drugim vatikanskim saborom koji je i nazvan ekumenskim i na njemu su bili predstavnici drugih kršćanskih denominacija. Kršćani također, već odavno, shvaćaju da su sablazan ovomu svijetu zbog svoje razjedinjenosti i da valja ozbiljno slijediti Isusovu molitvu „da svi budu jedno“. Očito je da se time ne žele izbrisati bogatstva različitih tradicija kulture i obreda, ali je također i očito da zajednička molitva i drugi zajednički pothvati, posebice na socijalnom i karitativnom polju mogu doprinijeti jedinstvu. I u svagdanjem životu često je taj ekumenizam vidljiv u međusobnom poštovanju.

Vjerski poglavari često u ekumenskim susretima prednjače u dobroj volji na tom putu prema jedinstvu kršćana, pa u međusobnom dijalogu sve više dolaze do zaključka o potrebi jedinstva, ali istodobno shvaćaju ograničenost naših ljudskih nastojanja. Stoga se ističe molitvena zauzetost za jedinstvom koja produbljuje svijest o tome da je jedinstvo kršćana veliki Božji dar za koji doista valja i moliti i raditi s punim međusobnim poštovanjem bez nekog prozelitizma. Sve je to uzajamna škola poniznosti koje nam uvijek nedostaje na svim razinama. Skorašnji blagdan Obraćenja svetoga Pavla, kojemu prethodi molitvena osmina, izvrsna je prigoda upravo za takvo ponizno prihvaćanje Kristove istine i potom sukladno djelovanje. Svjesni smo, naime, da smo svi u Božjoj ruci, a da Božja ruka ne drhti. Odatle onda zadobivamo i smjelost u svima, pa i u ekumenskim pothvatima prema potpunom crkvenom zajedništvu, „da svijet uzvjeruje“

Vatroslav Halambek, SJ

 

BISKUPSKA: Najviše dobara za najveći broj ljudi?

Da se u političkom i sveukupnom javnom životu iskreno i odgovorno nastoji oko općeg dobra, kako bi naša domovina bila mjestom radosna življenja

Misao i nastojanje oko općeg dobra nije danas nešto novo: ono se proteže od Aristotela (384.-322. pr. Kr) pa do Indaba (biznis, traženje zajedničkog dobra) do Ubuntua (ljudskost, čovječnost prema drugima) do Šaloma. Opće dobro ističe katolički socijalni nauk koji, ne samo da pokazuje put prema društvenoj pravdi, nego daje i recept za zdravo civilno društvo. Industrijska revolucija 1890-ih izazvala je velike društvene nemire i otvorila vrata izrabljivanju radnika. Velika depresija 1930-ih pogodila je čitav svijet, a bogatstvo je sve više bilo koncentrirano u rukama malog broja ljudi. Brze promjene nastaju 1960-ih: to je vrijeme  atoma, istraživanja svemira, hladnog rata. Lomljiv i skupi mir bio je u središtu zanimanja. Totalitarni i diktatorski režimi nisu se obazirali na ljudska prava. U takvim okolnostima Crkva kao narod Božji osjetio je hitnu potrebu da se uključi u proces nastajanja pravednijeg svjetskog poretka. Pape su na probleme reagirali enciklikama, počevši od Leona XIII. (1891.) pa do Ivana Pavla II. (1991). Drugi vatikanski sabor govori o općem dobru kao i Katekizam Katoličke Crkve (br. 1918-1927). Država mora bdjeti nad općim dobrom i brinuti se da sve društvene strukture pridonose općem dobru. Budući da je čovjek po naravi društveno biće, dobro svake osobe je povezano s dobrom zajednice.

Opće dobro se ne može opisati jednom rečenicom. Ono uključuje: poštivanje ljudske osobe stvorene na sliku Božju; brigu za dobrobit grupe (naroda) i njezin napredak, mir, stabilnost, jamstvo pravednog reda; temelj osnovnih prava; svaka osoba ima moralnu obavezu sudjelovati i uživati u društvenim blagodatima; izbjegavati prisilu, dominaciju i iskorištavanje; vlade i političke institucije su potrebne i odgovorne za postizavanje općeg dobra; poštivanje ravnopravnosti svih naroda. Ono nije „najviše dobara za najveći broj ljudi“, jer to znači da će neki biti isključeni. Brigu za stvorenja; dostojanstvo rada; mir i pomirbu, solidarnost i supsidijarnost. Ova su načela komplementarnosti.

Ona vrijede za sve ljude. Nije im namjera da budu neka ideologija ili model. Ona su sredstva za refleksiju, kriteriji za prosudbu i vodič za akciju. Briga za opće dobro može dovesti do strukturalnih promjena, preobrazbe društva više nego Karitas. Karitas može generirati siromaštvo i neravnopravnost. Karitas bez pravde može zadržati status quo. Briga za opće dobro je put prema pravdi. U takvom okruženju život i u Hrvatskoj bit će mjesto radosna življenja.

P. Ivan CINDORI, SJ