Skip to content

Nakane rujan

Posted in NAKANE-ADORACIJA

Nakane Apostolata molitve za  rujan 2014

Opća: Da mentalno prikraćene osobe dobiju ljubav i pomoć koje su im potrebne za dostojanstven život.
Misijska: Da kršćani, nadahnuti Božjom Riječju, služe siromašnima i patnicima.
Biskupska: Da vjeroučitelji i prosvjetni djelatnici budu istinski svjedoci intelektualnih i duhovnih vrijednosti, potičući ih na žrtve i nesebičnost

Slika Božja u svakom čovjeku
Da mentalno prikraćene osobe dobiju ljubav i pomoć koje su im potrebne za dostojanstven život

Ljudsko se dostojanstvo ne shvaća kao nešto izvanjsko, ovisno o stanju čovjekova zdravlja ili bolesti, ili osobne krivnje; ono je nešto unutarnje, bitno i neotuđivo čovjekovu biću kao takvom. Iz cjelokupne kvalitete čovjeka kao osobe, kao duhovno-tjelesnog bića, obdarena razumom i slobodom, samoodgovornošću i mogućnošću samoodređenja, izvire ljudsko dostojanstvo. Gledano biblijski, u židovsko-kršćanskoj tradiciji, temelj je ljudskog dostojanstva u činjenici da je čovjek stvoren na sliku Božju: „I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična… Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post 1, 26-27) To početno temeljno dostojanstvo potvrđeno je i uzvišeno Isusovim utjelovljenjem postavši čovjekom, Isus je prihvatio, živio i posvetio sav ljudski život, uključivši patnju, bol i smrt. Ljudsko je dostojanstvo izvan dometa čovjekove moći, ono je tu bez obzira na okolnosti u kojima pojedinac živi. Čovjek ga može poštovati ili ne, ali ga ne može nitko lišiti njegove bitne oznake, slike Božje. Snagom svojeg dostojanstva svaki čovjek u svakom stadiju svojeg života, pa i unatoč teškoj bolesti, mentalnoj prikraćenosti ili patničkom umiranju, uvijek zadržava pravo i dužnost na poštovanje temelja i preduvjeta tog dostojanstva.  Prema sv. Tomi Akvinskom duša je pokretač tijela, koja čini materiju u jedinstvu s tijelom ‒ živim bićem. Dok god je ljudsko tijelo živo, duša mora biti prisutna, inače neće biti živo ljudsko tijelo. Ako je duša prisutna u ljudskom tijelu od začeća pa do smrti, ne možemo opravdati ubojstvo ni u jednom trenutku trudnoće ili neizlječive bolesti. To se pokazuje i u slučaju osoba sa ozbiljnim oštećenjima racionalne moći duše – intelekta i volje. Ono što neko biće posjeduje po naravi, dakle racionalnu dušu – iako nije do kraja ostvarena u punini – ono je još uvijek posjeduje po svojoj biti. Trokut po svojoj naravi ima tri kuta i njihov zbroj iznosi 180°, čak i ako ih netko krivo nacrta – recimo zaobljenih linija kod kutova, tako da njihov zbroj iznosi više od 180°. Psi po biti imaju četiri noge, pa i onda kad ostanu bez jedne noge uslijed ozljede. Tako i ljudskoj naravi je pridržano bitno svojstvo razumnosti, iako kod nekih osoba ona nije dostigla svoj puni razvoj, ili su bili povrijeđeni uslijed neke bolesti ili nezgode te tako ne mogu biti spriječeni da manifestiraju svoju racionalnost. Stoga je čovjeku pridržano njegovo dostojanstvo i pravo na život od začeća do smrti.  Dužnost svakog kršćanina jest briga za malene, obespravljene, one koji nisu sami u mogućnosti brinuti se za sebe, jer u svakom od njih odsijeva vrijednost života koju nitko od nas nije zaslužio, već nam je darovana! Molimo stoga Gospodina ovaj mjesec da možemo prepoznati njegovu sliku u svakom čovjeku te ga častiti u svima, a napose u onima kojima je potrebna naša pomoć.

Bojan BIJELIĆ, DI

„Evanđelje se naviješta siromasima“

Da kršćani, nadahnuti Božjom Riječju, služe siromašnima i patnicima.

Isusove riječi što smo ih stavili u naslov uzete su iz Matejeva evanđelja kad Isus upućuje Ivanove učenike da se osvjedoče o tome da je On doista onaj koji ima doći i kojega su Židovi očekivali. Označnica ‘siromah’ ne bi se smjela svesti samo na bijednike, nego smo to svi mi koji doista bez Boga, bez Isusa, bez Evanđelja i jesmo bijednici, jadnici, siromasi. No i samo naviještanje Evanđelja bitno je povezano i s konkretnom skrbi za siromašne i one koji na bilo koji način trpe. Sva povijest Crkve o tome svjedoči sve od apostolskih vremena. U apostolskoj pobudnici Radost Evanđelja papa Franjo siromasima posebno posvećuje ove retke: „Budući da je ova pobudnica upućena članovima Katoličke crkve, želim sa žaljenjem konstatirati da je najveća diskriminacija od koje trpe siromašni nedostatak duhovne skrbi. Velika većina siromaha posjeduje posebnu otvorenost vjeri; trebaju Boga, i mi ne smijemo propuštati pružati im njegovo prijateljstvo, njegov blagoslov, njegovu riječ, omogućiti im pristup slavljenju sakramenata i ponuditi im hod rasta i dozrijevanja u vjeri. Povlašteno opredjeljenje za siromašne mora se ponajprije pretočiti u povlaštenu i prioritetnu duhovnu skrb. Nitko ne bi smio reći da se ne može približiti siromasima jer mu to ne dopuštaju obveze koje uvjetuju njegov način života. To je česta izlika u akademskim, poduzetničkim i profesionalnim, pa čak i u crkvenim krugovima. Premda se može općenito reći da je osnovni poziv i poslanje vjernika laika nastojanje da razne zemaljske stvarnosti i sve ljudske djelatnosti budu preobražene evanđeljem, nitko se ne smije držati izuzetim od brige za siromašne i za socijalnu pravdu: ‘Duhovno obraćenje, snažna ljubav prema Bogu i bližnjemu, revnovanje za pravednost i mir, evanđeoski osjećaj za siromahe i siromaštvo nešto je što se traži od svih’, piše u posebnom dokumentu Kongregacije za nauk vjere. Bojim se da će i ove riječi izazvati tek poneki komentar i da neće imati pravi praktični učinak. Usprkos tomu, uzdam se u otvorenost i dobra nagnuća kršćanskih vjernika i molim vas da, kao zajednica, tražite nove putove za prihvaćanje ovoga obnovljenog poziva.“ (Br. 200 i 201)

P. Vatroslav HALAMBEK, DI

 Prijeći granice sadašnjih spoznaja

Da vjeroučitelji i prosvjetni djelatnici budu istinski svjedoci intelektualnih i duhovnih vrijednosti, potičući ih na žrtve i nesebičnost

Početak je nove školske godine. Mnogi će učenici sjesti u školske klupe da započnu ili nastave svoje obrazovanje kako bi stekli intelektualne i duhovne vrijednosti. Kako bi učenici stekli određene vrednote pred njima će biti živi primjeri – vjeroučitelji i prosvjetni djelatnici – koji će svoje umijeće mladim generacijama prenositi i riječju i primjerom svoga života. Sigurno, pred vjeroučiteljima je velika i odgovornost i zadaća u ovome svijetu koji je isprepleten mnogim društvenim mrežama, i to u tolikoj mjeri da ljudi mogu postati „mreža žicâ, a ne ljudskih odnosa“ (Papa Franjo). Danas su mnoge duhovne vrednote odbačene i čovjeku treba čvrsto tlo da ih prihvati. Čvrsto je tlo Evanđelje. Glavni cilj vjeroučitelja je da učenike dovedu do Krista, a Krist će dalje činiti čudesna djela. Vjeroučitelji i prosvjetni djelatnici svjedočit će o onome što govore i što proživljavaju. Svjedok je netko tko u parnici daje osobni iskaz o djelu koje je sâm vidio ili na svoje uši čuo što se dogodilo. Odgoj u školi trebao bi ići za tim da ljude nauči radu, otkrivanju tajni prirode, putova povijesti i kritičkom razmišljanju, a ne da budu dobri potrošači. Da učenici znaju zauzeti ispravan stav prema okolišu, naučiti racionalno postupati s prirodnim rezervama, da se ne boje prijeći granice sadašnjih spoznaja i uputiti se na put novih misli, ideja, otkrića, pronalazaka. Da budu nenasilni. Prema jednom istraživanju od 25 godina, jedan sat gledanja televizije čini osobu više nasilnom prema drugima. U nekim okolnostima čak 5 puta više. Nasilje nije način rješavanja naših problema.  Što su to duhovne vrijednosti? Čovjek ima razne potrebe: one koje su, rekli bismo „na nižoj razini“ kao što su hrana piće, stan, ekonomija; i one višeg ranga, kao što je umjetnost, filozofija, dobrota, istina, ljepota… Ove vrednote čovjeku donose veće zadovoljstvo nego kad uživa u materijalnim dobrima. Između materijalista, koji ne priznaju duhovne vrijednosti i teista koji duhovne vrijednost temelje na Bogu, je kao kretati se „između đavla i dubokog mora“ (H. Ould). Kad govorimo o duhovnim vrijednostima, riječ je o načinu života i o prihvaćanju vrednota. Kojih? Da nabrojimo neke: mir, radost, ljubav, oproštenje, samilost, poniznost, jednostavnost, strpljivost, nada, čestitost, istinitost, karitas, žrtva, nesebičnost. Za nas kršćane najvažnije su vrednote vjere: odnos s Bogom, sakramenti, Božje zapovijedi, molitva, Crkva, zajedništvo vjere. „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što dolazi iz Božjih usta.“ Vrednote koje prihvaćamo, oblikuju naš karakter, našu osobnost i postaju dio duše i tijela. Naravno, ovdje je spomenuto samo nešto od velike zadaće u odgoju koja stoji pred vjeroučiteljima i prosvjetnim djelatnicima. Intelektualne i duhovne vrednote se ne stječu odjednom ili na nekom tečaju. Za njih se valja opredjeljivati i integrirati ih u svoj život. Kako se to radi, učenici pred sobom imaju živi primjer. Naša je molitva i te kako potreban odgojiteljima.

P. Ivan CINDORI, DI