Skip to content

Nakane lipanj

Posted in NAKANE-ADORACIJA

Nakane Apostolata molitve za lipanj 2014.

Opća nakana: Da nezaposleni prime potporu te pronađu posao koji im je potreban za dostojanstven život
Misijska nakana: Da Europa po svjedočanstvu vjernika ponovno otkrije svoje kršćanske korijene.
Biskupska nakana: Da mladi koji se pripremaju za brak poštuju međusobno dostojanstvo utemeljeno na evanđeoskoj poruci istinske i čiste ljubavi.

Dostojanstvo i položaj radnika – papa Leon XIII i papa Franjo

Da nezaposleni prime potporu te pronađu posao koji im je potreban za dostojanstven život

Godine 1891. papa Lav XIII. izdaje encikliku Rerum novarum u kojoj govori o radničkim problemima. Između ostalog govori da je privatno vlasništvo shvaćano kao prirodno pravo čovjeka, ali istovremeno se naglašavalo da bi čovjek trebao svoje privatno vlasništvo koristiti za opće dobro. Također, Papa u prvom dijelu enciklike otkriva zablude socijalizma koji je u to vrijeme bio aktualan, nažalost, i danas neki u njemu vide spas. Nakon prvog dijela papa Lav XIII. piše o rješenju za radničke probleme, a oni se mogu riješiti suradnjom države, Crkve te samih radnika i poslodavaca, te opširnije iznosi pojedinačne uloge. Kao djeca jednoga Stvoritelja pozvani smo na solidarnost – bratsku ljubav, na pravednost u međusobnoj ovisnosti, na povezanost i poštivanje. Nemoguće je iz ljudskog društva ukloniti društvenu nejednakost, ali kao što se u jednome tijelu pojedini udovi slažu, tako se i bogataši i siromasi moraju međusobno poštivati u življenju svojih dužnosti i prava za izgradnju boljega društva. Na kraju enciklike Papa piše o ljubavi kao kraljici društvenih kreposti. Jedino u ljubavi moguće je rasti i širiti mir i slogu, to je i izlaz iz svih ljudskih kriza.
Koliko je god u to vrijeme takva enciklika bila nekima neshvatljiva, vidimo da je aktualna i u današnje vrijeme. U naše vrijeme, kada se nisu riješili problemi onoga vremena, nego su se pojavili i drugi, a oni koji bi ih trebali riješiti po svojoj vlasti jer su izabrani od naroda, prebacuju teret i opterećuju taj narod koji ih je izabrao.
Danas je u svijetu oko 200 milijuna nezaposlenih. Crkva ni u naše vrijeme ne zatvara oči pred tim problemima, tako i papa Franjo vrlo pomno prati situaciju, te su mu nezaposleni i radnici na posebnom mjestu u srcu i obratio im se u više prigoda. Tako papa Franjo izdaje i apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium te u njoj ističe da društvo koje je tako organizirano da nije svima dana mogućnost rada, nije dobro ni pravedno organizirano društvo, te oštro osuđuje sadašnje modele razvoja koji ne vode računa o zapošljavanju.
Papa Franjo izvor problema vidi u gospodarstvu koje ubija, jer prevladava zakon jačega, moćniji uništavaju slabije. Nezaposlenost je posljedica gospodarskog sustava koji nije više u stanju stvarati nova radna mjesta, jer je u svoje središte postavio idola novca.
Papa dalje vrlo oštro pita: Kako je moguće da nije vijest da je stari beskućnik umro na ulici od hladnoće, a da vijest jest da je vrijednost burze pala za dva boda? Te upozorava na nepravdu: Zar se smije više tolerirati činjenicu da se hranu baca dok ljudi umiru od gladi? Posljedica je te situacije da je veliko mnoštvo ljudi isključeno: bez rada, bez budućnosti, bez ikakvog izlaza. Same se ljude promatra kao potrošna dobra, koje se mogu koristiti i baciti. Stvorili smo kulturu odbacivanja koja uzima sve više maha. Nije riječ jednostavno o pojavi izrabljivanja i tlačenja, već o nečem sasvim novom: o isključivanju, jer oni koji su isključeni ne postaju građani drugog reda, niži sloj, ljudi na periferiji, obespravljeni, oni čak više nisu ni njegov dio. Danas nezaposleni zauzimaju posebnu kategoriju.
Papa Franjo poziva na solidarnost i da odnos prema radu bude utemeljen na pravednosti. Crkva ne smije ostati po strani u borbi za pravdu. Potreban je proročki glas u sustavu koji nastoji ušutkati glas siromašnih, dok u isto vrijeme drugi ne žele odustati od svojih povlastica.
Papa poziva siromašne i nezaposlene da ne gube nadu u bolju budućnost i da ih ne dopuste da ih uhvati pesimizam. Uvjeren je da ako svatko bude nastojao da ljudska osoba, a ne novac, bude u središtu djelovanja, ako se učvrsti pojam solidarnosti i bratske raspodjele nadahnute na Evanđelju, da će se uspjeti izaći iz gospodarske močvare i teške krize koja pogađa svijet rada.
Potaknuti Papinim riječima poradimo svi koliko je do nas na bratskoj pomoći onima kojima je to najpotrebnije, a u današnje vrijeme su to nezaposleni.

Branko ČAGELJ, DI

Drvo bez korijena usahne, kuća bez temelja propadne

Da Europa po svjedočanstvu vjernika ponovno otkrije svoje kršćanske korijene.

Ima li ičega što su na općem planu trojica Papa tako posebno isticali kao potrebu prepoznavanja svojega kršćanskoga identiteta, napose europskih naroda? Čini nam se da je nekima to već tako dosadilo, da su se počeli pozivati na poganske korijene, jer smo svi proizašli iz poganstva. To na prvi pogled izgleda privlačno, pogotovu što se tiče moralnoga zakazivanja mnoštva ljudi koji se lako vraćaju svojim poganskim porivima.
No, valja ipak istaknuti vrlo važnu rečenicu što je Isus izreče glede ženidbe kad je ustvrdio, u vezi s Mojsijevim dopuštenjem o otpuštanju žene, izričito kazavši da je tomu razlog tvrdoća srca, ali da ‘u početku nije bilo tako’. Naš je, dakle, početak u Bogu, a to nikako ne može biti poganski, nego je udaljavanje od Boga poganstvo jer se stvaraju božanstva na čovjekovu sliku i priliku. Upravo je u tome sva Božja zauzetost za čovjeka da ga vrati svojem Iskonu pa se osobno u svojemu Sinu zauzeo da nam pokaže i utre put našem povratku Onomu komu pripadamo: Bogu.
Sva nam sveta povijest izabranoga naroda i novoga Božjega naroda, Crkve, o tome govori jer je prepuna ljudskih zakazivanja i Božjih milosnih i milosrdnih zahvata. Povijest svakoga ljudskoga bića pa i europskoga obiluje također tim zahvatima, ali i otimanjima. Sve spasenjsko djelovanje Crkve, propovijedajući o Kraljevstvu Božjem i utvrđujući ga sakramentima, na istoj je crti Božje zauzetosti za pojedince i za narode. Tako i Europa, koja se diči kršćanskom prošlošću i postignućima na svim poljima od vjerničkog i mučeničkog svjedočenja, od znanosti i kulture, od uljudbe i umjetnosti, od prožimanja sve ljudske stvarnosti evanđeoskim kvascem, ima biti i drugim kontinentima kao neko svjetlo, ali se pritom ne smije zaboraviti ni činjenica različitosti drugih kultura na drugim kontinentima.
Tek kad smo u svojem biću cjeloviti možemo i svoja bogatstva pružiti drugima. Tek kad se kršćanskom porukom preobražava i uzdiže ljudska stvarnost, moći će biti privlačna i drugima. No kao da se upravo ta bitna i temeljna sastavnica Europe namjerno zapostavlja pa se i na političkom i kulturalnom planu događaju nemili pritisci u smjeru poganstva. A zajednica vjernika, Crkva, i to Istočna i Zapadna, zabrinuto gleda na uginuće te biljke bez korijena i urušavanje te zgrade bez temelja. I kao da su sile koje režu kršćanske korijene i miču kršćanske temelje jače i nametljivije.
Mi vjernici znamo tko je pobijedio svijet, tko jedini uzdiže čovjeka i potvrđuje ga u njegovu dostojanstvu, Bog koji je tako ljubio svijet da je dao svojega vlastitoga Sina. S Njim i u Njemu mi prepoznajemo smisao i svojega uzdignuća, pa nam je žao što se mnogi srljajući žure u vlastitu prošlost bez jedinoga pravoga oslonca – Boga. Stoga s Papom ovoga mjeseca dijelimo svoje molitvene brige za Europu.
P. Vatroslav HALAMBEK, DI

Bit će jedno tijelo

Da mladi koji se pripremaju za brak poštuju međusobno dostojanstvo utemeljeno na evanđeoskoj poruci istinske i čiste ljubavi

Istina, koju Crkva zastupa o braku, danas neke struje u društvu, naročito one koji bismo mogli nazvati „kristofobima“, stavljaju u pitanje, bore se protiv nje jer žele „stvoriti“ novoga čovjeka, drukčijeg od onoga kako ga definira Sveto pismo, stvoriti novo doba i redefinirati odnose između muškarca i žene. Ali Katekizam Katoličke Crkve i nakon više od dvadeset godina od svojeg izdanja čvrsto i jasno ističe da su muškarac i žena stvoreni na sliku i priliku Božju i njihova se seksualnost ne može proizvoljno mijenjati u nešto drugo. Ponavlja se sotonska napast iz raja: „Bit ćete kao bogovi.“ Treba sve staro mijenjati, postaviti nove temelje civilizacije, mijenjati smisao seksa, ljudske prirode, braka, uvesti rodnu identifikaciju – nema više oca i majke, naći novu definiciju obitelji, jednostavno promijeniti ljudsku narav. Stoga, Crkva danas više negoli prije mora jasno izlagati Božji naum o braku, isticati antropološku istinu kako je donosi Knjiga Postanka: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1,27). „Biti muško“ ili „biti žensko“ nešto je dobro, od Boga blagoslovljeno i Bog to želi. Seksualnost nije nešto proizvoljno ili subjektivno što se po nečijem nahođenju može mijenjati. Ako neke osobe trpe zbog poremećaja o seksualnom identitetu ne znači da mogu mijenjati objektivnu istinu. „Muž i žena načinjeni su ‘jedno za drugo’“ (KKC 372), da u braku budu povezani, da njih dvoje budu „jedno tijelo“, da budu pomoć jedan drugome i da stvore ozračje u kojem će se rađati i rasti djeca. Dva muškarca ili dvije žene ne mogu sklopiti brak, jer nisu komplementarni u smislu bračnog života.
Brak je ozbiljan životni izbor te oni koje se odluče za bračni život trebaju se za njega i pripraviti, a ne neodgovorno ući u bračnu zajednicu. Prema nekim istraživanjima postoje tri stadija u braku: 1. romantična ljubav. Mladence privlači tjelesna ljepota i strast. U tom razdoblju ne misle na žrtve, nesebičnost, očekivanja, krize. 2. razočaranje i smetenost. Prošao je medeni mjesec i počinje dnevni, svagdašnji život, treba činiti žrtve, odricati se sebičnosti, rješavati krize. Rezultat ovoga razočaranja može biti da bračni drugovi provode manje vremena zajedno, odnosi se hlade, seksualni život zamire, osjećaju se prevarenima i neispunjenima. Sada nastupa treći stadij: bračni par može tražiti razvod. Mogu se pomiriti s činjenicom da se njihov brak neće poboljšati i da će živjeti jedan pokraj drugoga. Ili: bračni drugovi mogu produbiti svoj odnos koji će se temeljiti na altruizmu – ljubavi za drugoga do žrtvovanja vlastitog života, na zajedničkom životnom pothvatu koji će biti „osoljen“ i romantičnom ljubavlju. U teškoćama valja biti strpljiv s pogreškama bračnog druga. Zaboravi da se on ili ona mora promijeniti. Promijeni se ti i poboljšaj međusobne odnose. Ako se ti ponašaš s ljubavlju, znaš oprostiti, ako si dobrohotan – to će djelovati i na bračnog druga. Nije dobro uzeti za bračnoga druga ako je netko uvredljiv, sklon nevjernosti ili ako se ne možete složiti o važnim životnim pitanjima kao što su vjera, financije, prihvaćanje i odgoj djece.
Najbolja priprava za brak jest da čovjek živi dostojno svoga kršćanskog poziva. Da ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao sama sebe.

 

 

net.hr .