Skip to content

NAKANE KROZ MEDITACIJU ZA SVIBANJ 2016

Posted in NAKANE-ADORACIJA

Opća: Da žene u svim zemljama sivjeta budu cijenjene i poštovane i da njihov prijeko potreban društveni doprinos bude vrjednovan.

Evangelizacijska: Da se u obiteljima, zajednicama i skupinama rasprostrani običaj moljenja svete krunice za naviještanje Evanđelja i za mir

Biskupska: Da se naše obitelji, vjerne Očevoj ljubavi punoj milosrđa, otvore daru života i nesebičnoj ljubavi te se trajno brinu za cjelovit odgoj djece i skrbe za potrebe starih i nemoćnih

 

Dostojanstvo žene

 Da žene u svim zemljama sivjeta budu cijenjene i poštovane i da njihov prijeko potreban društveni doprinos bude vrjednovan.

U današnje se vrijeme govori o velikom napretku na području ljudskih prava. Svaki čovjek ima pravo na svoju imovinu, aktivno i pasivno pravo glasa, pravo na izricanje mišljenja, nitko mu ne smije oduzeti slobodu bez opravdanog razloga… Posebno se govori i pravima žena. U odnosu na prošlost, položaj žena je znatno poboljšan, pa tako one mogu studirati, raditi, glasovati, i mnoge druge stvari koje su ranije bile nezamislive. Pa zašto je onda i dalje potrebno govoriti o dostojanstvu žene?

Nažalost, u mnogim dijelovima svijeta žene se još uvijek tretira kao niža bića. Jedva da imaju neko osnovno ljudsko dostojanstvo, a kamoli prava i mogućnosti koje su nama samorazumljive. To nam je dobro poznato i o tome se s vremena na vrijeme govori u našim medijima; ponekad ne zbog zabrinutosti za položaj žena, nego kako bi se utvrdilo da je naša civilizacija bolja i naprednija.

No, je li zaista tako? Je li davanje raznih prava donijelo ženama dostojanstvo koje zaslužuju? Nažalost, čini se da nije. Ženama su dana prava, ali kao da im je oduzeta ženstvenost. Izjednačene su s muškarcima, ali su time gurnute u svijet gdje vlada zakon jačega, a slabo se gledaju i cijene njihove posebnosti. Promijenili su se zakoni, ali ne i ljudska srca. I dalje je ženama teže napredovati u poslu, a njihov društveni angažman se ne cijeni dovoljno. I najveća ženina posebnost, mogućnost rađanja novog života, pokušava se pretvoriti u robu ozakonjivanjem surogat-majčinstva. S druge strane, na žene koje se posvećuju obitelji se gleda svisoka. Razni pokreti za ženska prava su im nanijeli veliku štetu. Veliki kršćanski mislilac Gilbert Keith Chesterton je za feminizam rekao da zapravo promiče ideju da je žena slobodna kad služi poslodavcu, a ropkinja kad pomaže svome mužu. Kao da se vrijednost i dostojanstvo žene mjeri novcem koji zarađuje!

Ako smo i mi, Crkva, u napasti da gledamo na dostojanstvo žene svjetovnim očima, ovo uskrsno vrijeme nas potiče na promjenu. U događajima Isusove muke, smrti i uskrsnuća žene se gotovo jedini pozitivni sudionici. Ostale su uz njega sve do smrti i ukopa te prve nalaze prazan grob. Isus se njima prvima ukazuje, i čini ih „apostolima apostola“. Kao da im zahvaljuje za vjernost, kao da ih nagrađuje što su ustrajale onda kad su apostoli zakazali. Nije li tako i u Crkvi? Sjetimo se samo velikih svetica koje je Bog podigao kad je Crkva bila u krizi, kad su zakazali nasljednici njegovih učenika. Crkva danas ne bi bila ista bez Katarine Sijenske, Terezije Avilske, Terezije iz Lisieuxa… Mnoge od njih nisu činile velike stvari u očima svijeta. I danas naše župe, razne zajednice i pokrete često na životu drže upravo žene čija imena nećemo čuti u medijima, niti će se njihov rad isticati kao vrijedan. A upravo njihovu vjernost i ustrajnost Bog veoma cijeni, kao i vjernost i ustrajnost svake majke i svake žene koja se mora boriti da bi njezin rad i sposobnosti bile priznate. Ako i ne postižu zapažene uspjehe, njihov Otac na nebesima vidi njihovu žrtvu i neće propustiti nagraditi je. Svima uzor može biti Blažena Djevica Marija koja je prošla ovim svijetom nezapaženo, ali se već gotovo 2000 godina milijuni ljudi utječu njezinom zagovoru i časte ju kao Kraljicu Neba.

Marko PETRIČEVIĆ, DI

 

Krunica za naviještanje Evanđelja i za mir

             Da se u obiteljima, zajednicama i skupinama rasprostrani običaj moljenja svete krunice za naviještanje Evanđelja i za mir.

 

Kad su Isusovi apostoli u prvoj Crkvi uspostavili đakone, sebe su odredili kao navjestitelje Evanđelja i molitelje. Papa Franjo u svojem dokumentu Radost Evanđelja, ali jednako tako i u svojim homilijama govori o evangelizaciji svakoga krštenika. Budući da je i sam postao dionikom radosti susrevši Isusa u Evanđelju, po krštenju je svaki krštenik ujedno i evangelizator, navjestitelj te radosti kojom je Bog htio obradovati sav svijet. Moramo priznati da smo svi mi poprilično kratke pameti pa nam je potrebno na neke se stvari podsjećati. Mi kršćani taj svoj svagdašnji podsjetnik na milosti koje smo primili i dobra koja od Boga ištemo zovemo molitvom. Zna Bog i prije no što ga zamolimo što nam je potrebno i što nam je na srcu, ali želi od nas čuti izričito kako se to mi želimo staviti njemu u službu da i drugi budu prožeti istom radošću kojom mi dišemo. Mi smo, dakle, Božji suradnici ne samo kad svojim radom usavršavamo svijet, nego i kad svojim željama i molitvama to jednako tražimo od Boga da dadne i drugima.

To je upravo i nakana Svetoga Oca za ovaj Marijin mjesec, svibanj. I što je još važno, Papa želi da se naše molitve udruže na svim razinama. Znamo dobro da je sveta misa najsavršenija molitva, ali svjesni smo i činjenice koju nam Isus potvrđuje, da je, naime, među nama sam on, kad se združeni molimo, pa se s nama i on obraća svojem i našem Ocu nebeskom i on podupire naše vapaje.

Ovoga mjeseca to su vapaji za naviještanjem Evanđelja i za mir. Vidimo dobro da do mnogih oslobađajuća istina i radost još nije doprla, pa ne molimo samo za navjestitelje Evanđelja, nego možda i prije svega za to da se oči mnogih i pogotovu srca ljudi otvore za tu istinu Evanđelja, da bi se ljudi njome proželi, u njoj radosno i slobodno živjeli. Istodobno s tim se već i shvaća da je to i preduvjet istinskoga mira među ljudima.

Ako pak Sveti Otac ustraje na preporuci da se na te nakane moli krunica, očito je da računa i na sigurni zagovor Isusove Majke. Kome je više stalo, ako ne njoj, da Isusova istina i ljubav, Isusova žrtva i proslava bude nadahnuće svim evangelizatorima, da bi ta Isusova radost doprla do svih ljudi? Dat ćemo se onda velikim srcem na tu molitvu da i nas prožme, ali i da drugima donese blagoslov Isusove radosti i mira. U ovom teškom razdoblju povijesti čovječanstva i problema na svim razinama svatko vidi da nam još jedino Božje svjetlo može biti pravo svjetlo za sve naše korake i nastojanja. Naše iskustvo s krunicom u domovinskom ratu može nam biti i potvrda svega što smo tu rekli.

Vatroslav HALAMBEK, DI

 

Manje hladnoće, više pravednosti

Da se naše obitelji, vjerne Očevoj ljubavi punoj milosrđa, otvore daru života i nesebičnoj ljubavi te se trajno brinu za cjelovit odgoj djece i skrbe za potrebe starih i nemoćnih.

 

„Bog stvori čovjeka na sliku svoju. Stvori ga na sliku Božju. Stvori ih kao muža i ženu“ (Post 1,27). Vjera nam kazuje da je Bog zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga. Ako je čovjek vjerna Božja slika, onda treba to i odražavati. Nakon tvrdnje da je čovjek slika Božja, slijedi Božja ustanova obitelji. Ona je vidljivi odraz ponašanja nebeskog Oca. Jedna od Očevih osobina jest da je pun milosrđa i ljubavi. Iz iskustva znamo da smo nepotpuni, ali nas Bog potpuno ljubi. Nesavršeni smo, ali njegova je ljubav savršena koju je dokazao svojom smrću na križu. Znamo se osjećati izgubljeni i bez kompasa, ali za Boga nikada nismo izgubljeni, on je smjer i cilj našeg životnog putovanja. Uvijek smo obavijeni njegovom ljubavlju, makar se osjećali odbačeni, žalosni, iscrpljeni, slomljeni. Uistinu, pred Božjom dobrotom stojimo začuđeni. gotovo ne vjerujemo da nas poznaje i zove po imenu, da stojimo na svetom mjestu. Tu doživljavamo da se slava Božja ne sastoji u tome što smo mi učinili za Boga, nego što je Bog učinio i što čini za nas.

Unatoč velikoj Božjoj ljubavi i dobroti, znamo Bogu okrenuti leđa, znamo mu reći da nećemo da on bude kralj i gospodar našega srca i naših života. To čini grijeh koji nas stavlja nasuprot Bogu. A što Bog čini? Hoće li baciti kamen na nas? Hoće li nas kazniti? U svome milosrđu prema nama poziva nas natrag u svoju kuću, poziva na obraćenje. To nas ohrabruje i vidimo da je njegovo milosrđe izraz jedinstvene njegove ljepote. A to je milosrđe uvijek novo i svježe kao jutarnja rosa. Unatoč tome što smo toliko puta iskusili Božje milosrđe, iskusili privlačnost budućega svijeta, još smo uvijek tako slabi, glupi; ali kad se okrenemo prema Bogu koji je sama Istina, Ljepota, Čistoća i Svetost, nalazimo mir, postajemo mudri, radosni, potpuni, pobjednici. Kušamo kako je dobar Gospodin. Gospodin je spor na srdžbu jer je velik u moći. Pokaže li čovjek malo milosrđa „time svijet postaje manje hladan i pravedniji“ (papa Franjo).

Ako je čovjek Božja slika, ako je obitelj odraz Božje obitelji, onda slika treba odgovarati originalu. Bog je stvoritelj svega. No u stvaranju novoga ljudskog bića htio je da bračni drugovi budu sustvoritelji. Iz ljubavi muža i žene stvaraju se nova bića. Mi smo djeca Božja ne zato što smo zaslužili njegovu ljubav, nego zato jer nas je pozvao u život da nam iskaže svoju ljubav. Tako i bračni drugove vole svoje dijete i prije nego li čuju njegov prvi plač ili njegove prve riječi: mama i tata. Kad se jednom dođe na svijet, tada će dijete s ljubavlju i odgovornošću (svaka ljubav nosi i odgovornost) pratiti i brinuti za njegov cjeloviti odgoj: kulturni, intelektualni, osjećajni, društveni, vjerski. Ako roditelji svoje živote podlože i predaju Kristu Gospodinu, stave se pod utjecaj njegove milosti, milosrđa, ljubavi i mira, moći će to prenositi na svoju djecu. Ljubav je najveća krepost i ona je kanal po kojem se milosrđe Božje razlijeva po svijetu. Napose u obitelji.

Ljubav u obitelji naći će način kako se brinuti ne samo za one koje ulaze u ovaj svijet, nego i za one koji se pripremaju na odlazak s ovoga svijeta i za ulazak u novi.

Ivan CINDORI, DI