Skip to content

SIJEČANJ 2016

Posted in NAKANE-ADORACIJA

Opća nakana: Da iskreni dijalog između muževa i žena različitih religija urodi mirom i pravdom.

Evangelizacijska: Da se s pomoću dijaloga i bratske ljubavi, milošću Duha Svetoga, nadvladaju podjele među kršćanima.

Biskupska: Da zagledanost u Krista, koji je „lice milosrđa“ nebeskog Oca, prodahne život i sva nastojanja Crkve u našem narodu.

Čovjek je biće dijaloga

Na svim razinama našeg života, počev od osnovne stanice društva – obitelji, pa do međudržavnih susreta političara, dijalog je važan za normalno funkcioniranje našega društva. Prvi se dijalozi uče u obitelji kako bi se onda oni mogli nastaviti dalje kroz život. Jedna od definicija čovjeka određuje ga kao religiozno biće i kao biće dijaloga. To znači da religija određuje njegov život ili ga dobrano upravlja, napose u onim religijama u kojima je odvojena od države kako je to uglavnom učinjeno u državama Zapadnog svijeta.

Zato sv. otac Papa poziva na molitvu kako bi doista bilo dijaloga među religijama da bi bilo više mira i pravde u ovom našem svijetu. Svaka religija u svom temelju teži za mirom i pravdom. Ova dva pojma idu zajedno, jer nema mira bez pravde, a pravda se može ostvarivati samo u mirnom ozračju. I mir se može nekome nametnuti, ali to ne znači da je mir uspostavljen kad je prestao rat.

Trebamo se sjetiti kako je Papa, sv. Ivan Pavao II. pozvao sve religijske prvake na molitvu u Asiz gdje su upravo molili za mir. Drugi vatikanski sabor je još prije toga jasno istaknuo da u svim religijama postoji „sjemenje Riječi“ i kako na tom sjemenu treba graditi mir i pravdu bez kojih nema normalnog funkcioniranja našega društva. Crkva to napose nastoji prepoznati u svim drugim religijama kako bi pomogla da se trasira jedan zajednički put. Bog Stvoritelj, u kojega vjeruju tri jednobožačke religije, a i u svakoj drugoj religiji postoji božanstvo koje stvara svijet, želi i spasiti svijet. U našoj kršćanskoj vjeri ističemo da Stvoritelj spašava ljude u Isusu Kristu koji je jedini posrednik između Boga i ljudi, jer je sve otkupio.

Velika je odgovornost na onima koji su predstavnici ili poglavari u religijama da pokazuju svojim zajedništvom i susretima, svojim dijalozima i naporima kako im je stalo do pravde u svijetu i do mirnog života svih ljudi. S pravom se onda pitamo kako to da se u ime religije može nekome činiti zlo i nepravda nanositi? Kako se može u ime religije ubijati drugoga i uništavati njegovo kulturno blago i zatirati sve što je izgradio? Očito da je tu riječ o religioznom sljepilu i krivom i nastranom tumačenju religije. Pitanje je: može li se tu uopće i govoriti o religiji?

Religija, prema tumačenju sv. Augustina, dolazi od latinske riječi „religare“ što znači ponovno vezati. Tumačeći dalje tu riječ ovaj svetac kaže da nas religija ponovno povezuje s Bogom od kojega se čovjek „otkinuo“. Čovjek može prekinuti svoj odnos s Bogom i onda zbog toga zaći na stranputice. To se napose vidi kad se u ime „religije“ ustaje protiv drugog čovjeka i želi ga se uništiti.

Religija bi u svom temelju trebala biti ne samo poveznica s Bogom, nego bi trebala povezivati i ljude jedne s drugima. U njoj čovjek nastoji prići Bogu i s njim se povezati, a pravog pristupa Bogu ne može biti ako se pritom gazi čovjeka koji ne pripada religiji koja se pokazuje nasilnom. Gdjegod se gaze prav drugoga, ne može biti ni povezanosti s Bogom. Zato nas Papa Franjo poziva da se molimo kako bi doista svi koji su odgovorni u raznim religijama vodili prave dijaloge koji će rađati pravdom i mirom. Oni bi trebali biti primjer svim drugima koji vode dijaloge na raznim nivoima našega društva.

 

 

Molitveno milosrđe

Na svetkovinu Bezgrješnog začeća započela je Godina izvanrednog jubileja milosrđa. Na svim će se razinama o tome govoriti i pisati. Pojednostavljeno rečeno, ovo je prigoda da produbimo svoju svijest o tako važnoj sastavnici našega ljudskoga i kršćanskoga življenja. Doista, milosrđe nas prati od našega postanka jer što drugo roditelji našim rođenjem nama poklanjaju, ako to nije milosrđe koje ima tisuću načina izražavanja kao i ljubav. Milosrđe i jest ljubav, izražena s motrišta izričite potrebe drugoga kojoj se nastoji izaći ususret. A i potrebe mogu biti raznovrsne, a sve se to u kršćanskom katekizmu već odavno svrstava pod dva naslova: Tjelesna djela milosrđa i Duhovna djela milosrđa.

„Milosrdni kao Otac“ refren je himne koja je i uglazbljena i lako je pjevljiva s osobitim ponavljanjem kakvo je u Psalmu 135 (136), gdje u našem prijevodu stoji: „Vječna je ljubav njegova“, a u prijevodima na druge jezike to se izriče riječima: „jer je dovijeka njegovo milosrđe“, ili pak riječima: „vjernost Njegova ostaje dovijeka“. Već je iz toga vidljivo da se ljubav i milosrđe gotovo istoznačno rabe u različitim prijevodima Svetoga pisma. Kad god je riječ o Bogu i Njegovu odnosu prema nama, očito je kako nas svojom milosrdnom ljubavlju i vjernošću prati, nadahnjuje, vodi, tješi, uzdiže… Isus nam je pak svojega i našega Oca dao za uzor: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6, 36). Pa i kad je Isus milosrdno pogledao Mateja, kako o tome govori papa Franjo, da bi ga pribrojio među svoje apostole, ili kad se naginjao nad nevolje onih koje je susretao, Isus svojim postupcima govori o milosrđu svojega Oca. Sam je Isus pak Očeva milosrdna Riječ izgovorena u ovaj svijet da nas pouči, prosvjetljuje, snaži, vodi naše kadšto teško probijanje ne samo do potpune ljudskosti nego i do uzvišenosti pobožanstvenjenja. Duh Sveti je pak izliven na vjernike prvotno kao milosrdno oproštenje grijeha, što doživljavamo u sakramentu svete ispovijedi.

Sve to ima posebno značenja za članove Apostolata molitve koji ovoga mjeseca molitveno i zauzeto vape Bogu za jedinstvo kršćana. Uvjeti su za to jedinstvo: milost Duha Svetoga, dijalog i bratska ljubav, što je neizravno vapaj Bogu da nas potakne na milosrđe u tom smjeru.

Vatroslav HALAMBEK, DI

 

Mio ili ružan pogled

Pogled znači upraviti oči na koga ili na što. Pogled može biti izraz duševnog stanja: ružan ili mio, tužan ili veseo. Može značiti način prosuđivanja i shvaćanja (pogled na svijet), mišljenja, nazora, uvjerenja… Možemo baciti pogled na što, gutati pogledom, mjeriti nekoga pogledom, uprijeti pogled u koga, u svakom pogledu, biti osoba širokih pogleda, itd. (HJP).

U Evanđeljima se više puta spominje kako je Isus pogledao, primjerice, ljubazno bogata mladića i zavolio ga (Mk 10,21); Isus pogleda Petra; Isus uprije pogled u učenike… Mi svoj pogled možemo uprijeti u svoje probleme ili u našega Gospodina. Ako smo zaokupljeni svojim problemima, leđima smo okrenuti od Isusa i ne vidimo ga. Tada je nemoguće moliti od njega snagu kako bismo se suočili s problemima. U braku mogu nastati mnogi prijepori. Ako se supružnici usredotoče samo na svoje teškoće, a ne upru pogled u Isusa, teško će pronaći rješenje. Hoće li doći oluja ili ne, na to ne možemo utjecati. Ali možemo izabrati kako ćemo se u oluji ponašati. Sjetimo se događaja kad je Mojsije u pustinji podigao mjedenu zmiju. Koga god bi ugrizla otrovnica, ako bi taj pogledao mjedenu zmiju, ozdravio bi (Br 21,4-9). Bog je htio da ljudi bace pogled na mjedenu zmiju kako bi digli svoje oči s problema. Osim toga, zmija podignuta u pustinji unaprijed je najavila Kristovu žrtvu na križu. Svoje probleme dajmo Kristu da s njime budu raspeti na križu.

Može se dogoditi da skrenemo svoj pogled s Gospodina, ali je naša sreća što on ni u jednom trenutku ne odvraća svoga pogleda s nas. Držimo li svoj pogled uprtim u Krista, više ćemo saznati o njemu, jače ćemo ga zavoljeti i bit ćemo sigurni da je istina kako Bogu ništa nije nemoguće; ako smo s njime započeli dobro djelo, po njemu ćemo ga i dovršiti; oni koji su zagledani u Krista sjaje radošću, a njihova lica nikada nisu posramljena; iako veliko bogatstvo nosimo u zemljanim posudama, silna moć dolazi ne od nas, nego od Boga; samo u Bogu nalazimo mir, samo od njega dolazi nada.

„Isusov nam pogled uvijek daje vrijednost i dostojanstvo… Uvijek nas diže, ne ostavlja nas na mjestu, nikada nas ne ponižava. Potiče nas da se dignemo – da rastemo, krećemo se naprijed, ohrabruje nas… Čini da se osjećamo ljubljenima“ (papa Franjo). Isusov pogled počiva na nama, ali i na onima koje društvo odbacuje. Makne li se pepeo s njihova srca, u njima ćemo otkrit iskru čežnje za Bogom.

Sjetimo se još jednog dragog pogleda, Marijina. Njezin pogled majčinske nježnosti i blagosti, milosrđa i brige svima nam je potreban. Njezin nas pogled upućuje na dobroga Oca koji nas raširenih ruku čeka na svakom raskrižju našega života, njegovo je srce uvijek otvoreno, njegovo radno vrijeme je od 0 do 24 sata svaki dan. Njezin nam pogled jamči da nismo sami, da pripadamo Božjem narodu, pomaže nam da jedni drugima pristupamo međusobnom ljubavlju, da tražimo dobro drugoga. Naš je pogled potreban napuštenima, odbačenima, nezaposlenima, mladima koji ne nalaze posao i koji su bez perspektive.

Koliko toga u našim međusobnim odnosima mijenja zagledanost u Krista i njegovu Majku!

Ivan CINDORI, DI