Skip to content

KOMENTARI NAKANA ZA SRPANJ I KOLOVOZ 2021. GODINE

Posted in NAKANE-ADORACIJA

U mjesecu srpnju Biskupi nas pozivaju da molimo: za svećenike da svojim životom vjerno čuvaju svetost svoga poziva i dara te se nesebično razdaju svemu Božjem narodu naviještanjem Riječi i poniznim slavljenjem sakramenata. 

         Srpanj je mjesec Mladih Misa. Svaki se iskreni vjernik raduje mladim ljudima koji su se ozbiljno pripravljali na to da u ime Kristovo upravo njegovo bogatstvo dijele obilato, kako su ga i primili. Svaki vjernik s pravom od svećenika očekuje da se oblikuje Kristovom osobom te da svojim životom vjerno čuva svetost svojega poziva, kako to biskupi žele da u tom smjeru idu naše molitve Bogu za svećenike. No i ta svetost poziva i dara koji su primili ponajprije se ima očitovati u nesebičnosti razdavanja svojega vremena, i svojih energija narodu koji im je povjeren. Prvotno se svećenik ima brinuti za svetost povjerenih mu ljudi, a to je Božja svetost koju im približava naviještanjem Evanđelja i dijeljenjem sakramenata.

         Svećenik se, uzima od ljudi,  i postavlja za ljude da prinosi molitve i darove Bogu. Koliko god svatko osobno ima jednako tako prinositi sebe, to više vrijedi za svećenika koji po sakramentima  i samom svojom posvećenom osobnošću ponazočuje Boga u zajednici. Stoga možemo jednostavno Božjem naradu priopćiti: Budući da je vas volio, nas je izabrao. Da, izabrao nas je za posebno služenje u narodu i za narod, da prinosi Bogu darove i žrtve za narod. A najveći dar nam je upravo Isus u Svetoj Misi. 

Po svemu rečenom razvidno je koliko trebamo i danas moliti za svećenike, jer  kroz molitvu dobivamo i potrebno nadahnuće za ono što bi se možda moglo učiniti još bolje za dobro drugoga na životnom hodočašću prema nebeskoj domovini. 

Naši biskupi ovoj nakani pridodaju još jednu nakanu za kolovoz pozivajući nas također da molimo: i za dar vjere koji je u nas pohranjen da uzraste u ljepotu ljubavi prema svim potrebitima, osobito siromašnima i usamljenima.

         Prije deset godina papa je Benedikt XVI. proglasio ˝Godinu vjere˝. ˝Utvrdi svoju braću u vjeri˝ bilo je geslo prvoga pastirskoga pohoda sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Ono što vjerujemo sadržano je u Vjerovanju što ga molimo na početku krunice, ali i u Svetoj Misi. Sadržaj i obrazloženje vjere cjelovito nam donosi također i Katekizam Katoličke Crkve. 

Zahvalni za dar vjere, mi je nastojimo produbljivati, po njoj živjeti i biti plodni djelima koja iz vjere proizlaze, kako izričito veli sv. Jakov, da je, naime, vjera bez djela mrtva. Sveti Pavao pak u Poslanici Galaćanima (5, 6) to sažimlje dodajući treću riječ: ljubav:  Vjera ljubavlju djelotvorna. I naši biskupi sažeto preporučuju moliteljima da vjeru pretvorimo u ljubav. Sve je to na tragu cjelovitoga crkvenoga predanja. 

-5-Ovome bi još nadodao i riječi  sv. Ivana Zlatoustog koji piše: »Ništa nije tako jezovito kao kršćanin kojega nije briga za spas drugih ljudi.      Ne možeš se u tome pozivati na svoje siromaštvo: žena naime koja je dala dva novčića ustat će protiv tebe. I Petar je rekao: Nemam ni srebra ni zlata. I Pavao je bio tako siromašan da je često gladovao, nije imao ni potrebne hrane. Ne možeš se braniti ni svojim niskim položajem, jer su i oni bili niskog položaja i potekli su iz skromnog roda. Ne možeš se pozivati ni na svoje neznanje, jer su i oni bili neuki ljudi. Ne možeš se opravdavati svojom bolešću, jer je i Timotej bio bolestan i često pobolijevao.     Svatko može biti od koristi svome bližnjemu ako uistinu želi učiniti što je u njegovoj moći.« Konačno, kad zaista više ništa ne možemo, a onda možemo zavapiti Bogu molitvom prikazujući svoju patnju i trpljenje  da nam On pomogne na što nas potiču i naši biskupi.

PAPINA NAKANA ZA SRPANJ MJESEC GLASI: da u društvenim, gospodarstvenim i političkim situacijama sukoba budemo hrabri i gorući graditelji dijaloga i prijateljstva. 

         Mnogi govore da politika ne spada na Crkvu ni u crkvu. Je li to baš točno? Drugi je vatikanski sabor o tome jasno progovorio, a I Kanonsko pravo jednako kao I Katekizam Katoličke Crkve.  Naime, drugi vatikanski sabor uporno ističe kako bi vjernici svu stvarnost imali prožeti pashalnim otajstvom. Ta je, naime, naša stvarnost otkupljena Kristovom smrću I uskrsnućem te ona ima dublji smisao glede naših društvenih odnosa. Ne želi se to nikomu nametati, nego im se nudi kao pomoć u promišljanjima. I kao što svi u društvu ističu važnost dijaloga I prijateljstva, to znači da je to preduvjet da se s drugima stvara bolje društvo, bolje politčko uređenje, bolje gospodarstvo, bolji životni uvjeti za sve        . Evanđelje nam nije dano da s njime druge udaramo, nego da druge uzdižemo, oplemenjujemo kako bi svi živjeli smislenije, ljudskije. Zato je ono potrebno svakome, pa I političarima kojima je zadaća da se brinu za opće dobro. Svjetlo Evanđelja im u tome itekako pomaže. Riječ je, dakle, samo o istini o čovjeku, istini koju nalazimo u Bogu, pa onda I ispravno smještanje u stvarnost koju valja osvjetljavati I preobražavati tim Božjim svjetlom. Tko to ne želi, ima li pravo od drugih zahtijevati, ili ih na bilo koji način čak I prisiljavati, da to jednako ne žele?

         U srazu različitih mišljenja I u međusobnim razilaženjima u pogledu različitih problema I njihvih rješenja opravdano je stoga složiti se sa željom Svetoga Oca da ovoga mjeseca molimo da stvarno u duhu dijaloga I prijateljstva s poštovanjem pristupamo jedni drugima te da se u iskrenosti I načinu iznošenja misli I stavova doista traže rješenja bez nepriličnih prigovora jednih drugima. 

Za mjesec pak kolovoz papa Franjo nas poziva da molimo – za Crkvu da od Duha Svetoga primi milost i snagu da se obnovi u svjetlu Evanđelja.

Da se Crkva ima neprestano obnavljati slijedom poznate tvrdnje sv. Augustina (Ecclesia semper reformanda), potvrđeno je također na Drugom vatikanskom saboru u temeljnom dokumentu o Crkvi ˝Lumen gentium˝ u broju 8, gdje se izričito veli: »Dok Krist, ´svet, nevin neporočan´ (Hebr 7,26), nije poznavao grijeha (2 Kor 5, 21), nego je došao da zadovolji sam za grijehe naroda (usp. Hebr 2, 17), Crkva, koja u svom krilu obuhvaća grješnike, u isti je mah sveta I uvijek potrebna čišćenja, neprestano vrši pokoru I obnovu.« I sveti Pio X. za svoje je geslo uzeo riječi »Sve obnoviti u Kristu«, dok je sveti Ivan Pavao II. Prigodom izbora za papu pozvao čitav svijet: »Otvorite vrata Kristu«. Ako se vratimo samo na događaj Duhova I rođendan Crkve, razvidnije nam je djelovanje Duha koji svojom ljubavlju ispunja apostole I čini ih sposobnima naviještati, svjedočiti pa I trpjeti za Isusa, jer svjetlom te ljubavi prepoznaju sadržaj I bit onoga svjetla što im ga je Isus donio propovijedajući Evanđelje I čineći ih svojim povjerenicima na istom poslanju. Ljubav Duha Svetoga prebražava Crkvu I to je temljni prevrat koji se ima zbiti u svakom ljudskom biću za obnovu ljepote Kristove zaručnice – Crkve. Vjerujem da ćemo, odazivajući se na Papin poziv i mi odazvati tom pozivu i moleći dati svoj doprinos u obnovi crkve po snazi Duha Svetoga.