Skip to content

KOMENTARI NAKANA ZA LISTOPAD 2021. GODINE

Posted in NAKANE-ADORACIJA

PAPINA NAKANA: :Molimo da se svaka krštena osoba, spremna na misije, može baviti evangeliziranjem, svjedočenjem života koji ima okus Evanđelja.

Kako su se razvila obavijesna sredstva, vrlo smo brzo obaviješteni o mnogim događajima po svijetu. Neki su dobri, a neki katastrofični. Neki se odnose na prirodne pojave i nepogode, a neki na ljudska zakazivanja, sad veća sad manja. Otkako je Isus svoj život prinio Ocu za nas, svi oni koji su Isusa prihvatili kao put, istinu i život te ga slijede sukladno s naputcima koje nam je ostavio u Evanđelju, Isusova se smrt na svoj način rekapitulira u svima koji su za njega  živjeli i umrli u žarkoj želji da drugima priopće njegova bogatstva koko bi u njemu našli smisao. Znamo dobro da se mnogo toga grješnoga u ljudima opire Evanđelju sve do toga da Isusove blagovjesnike smatraju neprijateljima koje valja uništiti. 

         Sve se to događalo već od prvog mučenika Stjepana pa do naših dana. No ta se grješnost koju smo spomenuli danas očituje čak jednostavnom indiferentošću pred tolikim progonima kršćana po svijetu. Tako se onda ne daju ni obične vijesti o tome u sredstvima informiranja. Već od prvih kršćanskih misionarskih pothvata, pa tijekom povijesti obistinjavala se Tertulijanova izreka da je krv mučenika sjeme kršćana. Odvažnost i hrabrost u navješćivanju Evanđelja te životom potvrđena evanđeoska istina nailazila je na mnoge prepreke sve do toga da su svjedočenje za evanđeosku istinu mnogi platili svojim životom, mnoge je druge potaknuo na dublje razmišljanje pa onda i prihvaćanje one istine za koju su mučenici biti spremni proliti krv.          S tog je razloga i papa sv. Ivan Pavao II. zahtijevao da se izrade martirologiji mjesnih Crkava, a mnoge je mučenike Evanđelja u misijskim krajevima želio dići na spomen-slavlja u cijeloj Crkvi. A Bog je uvijek na djelu s onima koji mu se predaju za tako uzvišeni posao te nadahnjuje i danas i pojedince i zajednice, pa i bračne zajednice, da spremno krenu u krajeve gdje će moći sukladno s Evanđeljem živjeti i širitu njegovu istinu. I danas su takvi, kao i tijekom povijesti, bili svjesni rizika u koji se upuštaju, te su spremni i životom jamčiti svoju vjernost Evanđelju, pa stoga i valja vapiti Bogu za njih da ne posustanu. A njihova je misija jednostavno ona koja je bila i Isusova, da svjedoče o Bogu ljubavi ne bi li se ljudi otvorili toj istinskoj ljubavi koja svu stvarnost nosi i osmišljava. 

NAKANA HRVATSKIH BISKUPA: Da redovnice i redovnici svojim posvećenjem i vjernim življenjem evanđeoskih savjeta izgrađuju svetost Crkve i jačaju moć njezina apostolata.

I naši biskupi kao i Papa žele svu stvarnost prožeti Evanđeljem, a to je radosna vijest. Dok se Papa usredotočio na misionarske svjedoke Evanđelja, biskupi  preporučuju u molitve druge svjedoke: redovnice i redovnike, koji jednostavno žele Isusov život učiniti svojim sukladno s Isusovim savjetima. Uzvišen je to poziv i toga su svjesni svi pozvani. A i oni koji nisu pozvani, redovnički stil života kadšto smatraju nemogućim, kadšto čak i ludim, a kadšto se jednostavno dive. Redovnici pak i redovnice svojim nastojanjem, ali ponajviše snagom milosti, žele pridonijeti sveopćem boljitku čovječanstva pretačući svetost Božju u svoj život i svoje  apostolsko djelovanje. Po mnogočemu se redovnički život ne razlikuje od života svećenika, ali ima svoje specifičnosti osobito glede zajedničkoga života, a to znači života u zajednici te zajedničkih apostolskih pothvata.

         Poznato je da su svećenici na župama kao neki samotnjaci i da ne mogu poduzimati neke apostolske pothvate, a i kad pastoralno žele ostvariti neku duhovnu obnovu svojih vjernika, onda si obično pomažu na razini pojedinih dekanata. Bude li nešto zahtjevnije, onda osobito za mlade pozovu neke redovnike, a za djevojke neke redovnice. Slično je i kad se želi nešto posebno za ministrante ili zborove. Kolikogod redovnice i redovnici žele ostvarivati svoju karizmu, toliko im je jasno da je svaka karizma Božji dar za cijelu Crkvu, napose za mjesnu Crkvu gdje redovnice i redovnici žive. Kadšto je to karizma posebnoga karitativnoga rada, prihvaćenje siromašnih, pomaganje roditeljima osnivajući vrtiće i škole, učenje glazbe, davanje instrukcija, pomaganja u zdravstvenim potrebama itd. Dovoljno je, primjerice, otvoriti svakoga mjeseca Glasnik Srca Isusova i Marijina ili pak Radosnu vijest i da se uvjerimo u to koliko redovnice pridonose tomu da nekim ljudima zasja povjerenje u druge ljude i, napokon, u Boga te mu se vrate nakon dugih godina raznih kušnji i teškoća, pa i bolesti. Prisjetimo se samo misijskoga djelovanja našega patra Gabrića ili sv. Majke Terezije. Često su upravo redovnice različitih redova ili kongregacija otvarale nove putove u novim područjima misionarenja i pastoriziranja jer su kadšto lakše doživljavale povjerenje određenog puka. Na taj način i redovnice i redovnici jednostavno, po uzoru koji imaju u Mariji, ostvaruju onu spremnost koju je ona pokazala kad je rekla Evo službenice Gospodnje.          Tako se bogatstvo crkvenih karizmi očituje u ostvarivanju dobra i blagoslova u određenim prilikama i okolnostima na dobro naroda Božjega. Sve to ima se provoditi sukladno s mjesnim biskupom koji je uostalom i odgovoran za puk koji mu je povjeren. Molitelji pak svojim molitvama – kako naši biskupi preporučuju – to uzdižu k Bogu vapeći da se Božje kraljevstvo učvršćuje na ovoj našoj zemlji.