Skip to content

KOMENATAR NAKANA ZA VELJAČU 2021. GODINE

Posted in NAKANE-ADORACIJA

Naši biskupi pozivaju nas na molitvu: Da vjernici zhahvalno prihvaćaju dar sakramenata te ih dostojno slave i na njima crpe snagu za život vjere. 

            »Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta« – to je zadnja rečenica u Matejevu evanđelju. Drugi je vatikanski sabor istaknuo višestruku Isusuovu nazočnost u ovome svijetu, posebice po Crkvi. Tako je Crkva, kako neki teolozi ističu, prasakrament. A u njoj se po svih sedam sakramenata obistinjuje Isusova nazočnost, jednako kao što je nazočan i u službenicima riječi i u službenicima sakramenata. 

         Iz katekizma znamo da su sakramenti vidljivi znakovi po kojima u nama djeluje nevidljiva Božja milost kad ih vršimo po njegovoj nakani. Koji su to vidljivi znakovi, također nam je poznato iz katekizma. To su voda, ulje, kruh, vino, naši grijesi, naša tijela. Kad ih uz propisane riječi vršimo, u nama se zbiva nutarnja preobrazba i obogaćenje milošću koja nam je potrebna. To nije nimalo čudno, jer Bog nam je ovaj svijet dao da se njime zahvalno služimo, a i sami smo stvorili načine i pravila za ispravno postupanje. Isus je htio da upravo u onome što nam je najbliže svagdašnjem životu bude on sam nazočan. 

Vodom se služimo ponajprije za pranje, ali kad u Isusuovo ime ovlašteni službenik nekoga polijeva vodom, znači da ga krstimo, a to je polijevanje znak pranja što Bog izvodi u duši čisteći čovjeka od istočnoga i svakoga drugoga grijeha.

         Uljem se služimo za pomazanje bolesnika, ali i za krizmu kao znak jakosti poput atleta koji su se prije borbe mazali uljem. Uljem se pomazuju i svećenici za svetu službu i kraljevi za službu narodu. 

         Grijesi naši materija su za primanje ponovnog oproštenja nakon što kao slabi ljudi poslije krštenja sagriješismo. Odrješenje dobivamo u ime Presvetoga Trojstva kako to izražavaju popratne molitvene riječi svećenika. 

         Da možemo ustrajati u dobru i na ispravom putu u ovom ljudskom komešanju, Bog sam želi biti naša jakost, hraneći nas samim sobom. 

         I našte tijelo ima također biti u službi svetosti života. Tamo gdje se istinski želi biti dar drugima, dobiva se i dar novoga života. Zato s pravom piše sveti Pavao da proslavimo Boga u svome tijelu kako bi ono služilo svetosti života na svim razinama. Kad se dvoje jedno drugom posve daruju, Bog je nazočan u tom daru. Stoga nije čudno da je on prvo čudo učinio u Kani, na svadbi, gdje se slavi ljubav. Tamo gdje je ljubav, tamo je i Bog. Ako se sve to pretvori u sebičnost pod bilo kojim vidikom, valja se vratiti iskonskom smislu ljubavi.         Svi su ti sakramenti znakovi Božje nazočnosti među nama. Ujedno su upravo sakramenti svima nama glavni razlog da ne zdvajamo nad svojim zakazivanjima, jer nam Bog po sakramentima jamči svoju potporu i pomoć ako ga iskreno zamolimo, istinski se pokajemo i iskreno ispovjedimo svoju vjeru. Sve pak to znači da nam valja biti otvoren za ta Božja bogatstva te zahvalno i  radosno živjeti u Božjoj nazočnosti. Očitujmo tu otvorenost tako da se ovaj mjesec odazovemo na poziv naših biskupa te molimo: da vjernici zhahvalno prihvaćaju dar sakramenata te ih dostojno slave i na njima crpe snagu za život vjere.

Papa Franjo nas također poziva na molitvu, a nakana glasi: Molimo se za žene žrtve nasilja i da ih društvo zaštiti te da se njihove patnje ozbiljno shvaćaju i uvažavaju.

            Dobro nam je poznato biblijsko izvješće o stvaranju čovjeka. Ali ponovimo to vrlo kratko samim riječima iz Biblije kako, naime Bog svojom riječju stvara: I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji! «. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. i blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite…« Što tu valja uočiti? Bog stvara svojom riječju. Bog kao u sebi razgovara te se time očituje u Bogu množina i jednina, ali i u čovjeku također množina i jednina. Stvori Bog čovjeka – muško i žensko. Što tu možemo vidjeti? Da smo mi slika Božja i po jednini i po množini i da smo različiti u stvorenosti, ali jednaki u dostojanstvu pa je stoga potrebno vazda njegovati temeljno poštovanje jednih prema drugima. Kad je potom zavišću sotoninom ušlo zlo u svijet, kad se čovjek ogolio od svojega dostojanstva, onda on više svojim postupcima ne potvrđuje to dostojanstvo, nego ga niječe na mnogo načina. Teško se vraćamo tom prvotnom dostojanstvu, dok nam sam Božji Sin nije progovorio svojim životom, naukom, mukom i smrću. Sam je podnio ponižavanja da bi nam svojim uskrsnućem omogućio povratak našem iskonu i našem izvornom dostojanstvu. Kako se teško s tim borimo, dokazi su i mnoga kršenja ljudskoga dostojanstva bilo agresivnošću pojedinaca bilo skupina, bilo obiteljska bilo narodna. Posebno je teško ratno nasilje, ali i mnoga takozvana mirnodopska nasilja u obiteljskom životu i u životu naroda gdje nepravda vlada u gospodarstvu i u drugim segmentima međusobnih odnosa.

         Za usklađen život postoje stoga zakoni i sankcije ako se netko ne drži dogovorenih kriterija. Za teškoće u međuljudskim odnosima postoje različita savjetovališta od pravnih do psiholoških. 

Posebno se ističu različita nasilnička ponašanja prema ženama. Već smo rekli da im je korijen u iskonskom ljudskom zakazivanju kad čovjek pojedinac ili neka veća ili manja skupina jednostavno želi prema drugomu postupati onako kako ne bi sam želio da drugi s njime postupa, a to znači ne poštujući našu temeljnu jednakost i dostojanstvo. Ako je već sv. Petar govorio o ženama kao slabijem spolu te upozorio muškarce da se prema njima odnose s poštovanjem, to je posve normalno. Zato su stvorene različite institucije i zakoni da bi se upozorilo na taj problem nasilničkoga ponašanja. No i u tim institucijama mogu postojati i različita ideološka strujanja, pa se onda miješaju kruške i jabuke, a to znači prava i obveze, ne vodeći pritom računa o istinskom dostojanstvu svake osobe.          Stoga, i sami možemo zaključiti , da je uistinu važno ozbiljno shvatiti Papu kad nas potiče da se zauzimamo i odupremo  svakom nedjelu i zlodjelu koje se nanosi  ženama i da molimo s njim za istinsko rješavanje mnogih patnji koje su nastale zastrašujućim postupcima.