Skip to content

KLANJANJE ZA STUDENI

Posted in NAKANE-ADORACIJA

Opća nakana: Da se znamo otvoriti za osoban susret i dijalog sa svima, također s onima čija se uvjerenja razlikuju od naših.

Evangelizacijska: Da pastiri Crkve, žarko ljubeći vlastito stado, uzmognu mu se pridružiti na putu i podržavati živom njegovu nadu.

Biskupska: Da Crkva, vođena mudrošću Duha Svetoga, hrabro ukazuje ne pogubnost nemoralnog življenja te s ljubavlju pristupa svima koji su zarobljeni mrežom grijeha i zla.

 

„Kaže joj Isus: Daj mi piti“ (Iv 4,7)

Znamo da čovjek lakše podnosi glad nego žeđ. Čaša vode žednom putniku znači sve. Isus nas poziva na izvor žive vode. U susretu Isusa i Samarijanke susreću se dvije žeđi: ljudska žeđ za Bogom te Božja žeđ za čovjekom. U početku se Samarijanka čini kao osoba koja izbjegava ljude, dijalog. Nakon susreta s Isusom postaje ona koja naviješta drugima što je doživjela i dovodi ih k Isusu. Susret s Isusom vodi nas do nutarnje ispunjenosti te zajedništva s drugim ljudima. Tko mrzi dijalog, ne sluša Božji glas, riječi su pape Franje. Isus želi dijalog s nama svaki dan. A biti u dijalogu s njim znači htjeti i dijalog s drugima, čak i onima čija se uvjerenja razlikuju od naših.

Isusa nisu sputavale granice koje su ljudi i kolektivi, narodi i vjerske zajednice postavili između sebe. Kretao se po „tuđim“ i „negostoljubivim“ teritorijima. Nije se mirio s političkim, nacionalnim i religijskim predrasudama. Na negostoljubivost i zatvorenost nikada nije odgovarao nasiljem, prezirom ili osvetom. Bio je uporan u nastojanju da se odnosi poprave i strpljiv u dijalogu. Znao je prepoznati potrebe bližnjega.

A tko je moj bližnji?

Čovjek u potrebi, svaki čovjek. „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,45)

Prečesto zaobilazimo jedni druge i zaokupljeni smo ponajviše vlastitim problemima. Izbjegavamo neistomišljenike i stvaramo vlastiti krug. Sve ostalo nas ne zanima. Imamo mi i svojih problema, a osim toga, tko je tu kada je nama potrebna pomoć ili barem uho za slušanje. Evanđelje po Luki bilježi Isusove riječi: „Kako želite da vam ljudi čine činite i vi njima tako.“ Ako želiš da netko posluša što imaš za reći nauči se i sam slušati. Ponekad je od velike pomoći samo saslušati nekoga, ništa mu više ne treba. Čovjek se ostvaruje u komunikaciji i bitno je poslušati ga do kraja što ima za reći.

U mjesecu studenomu ponovno učimo razgovarati jedni s drugima, ne praveći razlike i poštujući tuđe pravo na različitost mišljenja. Molimo Gospodina da nam podari strpljivosti u komunikaciji i susretanju s bližnjima. Isus je dar Božji svim ljudima i želi uvijek čuti svakog čovjeka!

Petar KLARIĆ, DI

U nadi smo spašeni

Tako piše sveti Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima (8, 23), što je i naslov enciklike pape Benedikta XVI. Tu spašenost mi vjernici proživljavamo svaki dan otvarajući se onim ponudama Božje ljubavi koje onda preobražavaju naše biće i naše djelovanje dajući nam puninu smisla i unatoč mnogim teškoćama. Papa želi da poglavito pastiri Crkve, upravo nošeni ljubavlju prema onima koji su im povjereni, tu nadu vazda drže živom i životvornom ne samo propovijedanjem, nego ponajviše primjerom.

To je ovoga mjeseca posebno važno istaknuti jer slavimo najprije Sve Svete, čije su nade ispunjene. Slavimo i one koji su nas pretekli na putu u vječnost, da bi po našim molitvama dospjeli do punine zajedništva s Bogom. U toj vjeri i nadi uočavamo i važnost toga zajedništva između nebeske i zemaljske Crkve. Svi mi još u nadi putujemo prema punini nebeske Crkve koja nam i svojim primjerom i svojim zauzimanjem u Bogu pomaže da ne posustanemo u kadšto mučnom probijanju kroz životne tegobe prema punom osmišljavanju svojega života u Bogu i s Bogom.

Svjesni su toga naši sveti nebesnici, da nam je potrebna pratnja na tom putu dozrijevanja u vjeri i urastanja u Božju stvarnost. No toga su svjesni i svi pozemljari kad su upućeni jedni na druge. Papa želi da s posebnom brigom molimo upravo za pastire naše koji nas hrane Božjom riječju i sakramentima. Da bi ti Božji darovi bili neprestance nama na raspolaganje, važno je da izmolimo od Boga i brojnost i svetost onih koji će nam te darove po Božjoj milosti pružati. Isto je tako važno, kako želi Papa, da i pastiri svim žarom služe svojem stadu nošeni životvornom nadom spasenja kojim smo svi zajedno prožeti i u kojem neprestance rastemo.

Primjeri svetaca i onih koji će biti službeno takvim proglašeni sigurni su nam smjerokaz na našem putu, pa se s blaženim Alojzijem Stepincem svi možemo obraćati njegovom molitvom: U tebe se, Gospodine, pouzdajem.

P. Vatroslav HALAMBEK, DI

 

Pogubnost grijeha

Moral, u najširem smislu, možemo definirati kao oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, navika i normi koje jedna zajednica prihvaća i koji određuju ponašanje te zajednice. Kad se moralna pravila prekrše, ne slijede ni političke ni ekonomske kazne, osim reakcije savjesti. Na moral utječu: svijest ljudi, odgoj u obitelji, odgoj savjesti, škola, Crkva, tradicija, životno iskustvo ljudi i politika. Katekizam Katoličke Crkve uči: čovjek je moralni subjekt jer je slobodno biće i kao slobodno biće čovjek je odgovoran je za svoje slobodno izabrane čine na temelju suda savjesti.

U nemoralnom svijetu – nenormalan

Nasuprot moralu je nemoral. Nemoralan je čovjek koji ne prihvaća etička ili moralna načela; koji krši prihvaćena moralna pravila – on je pokvaren; koji je na seksualnom području razuzdan, razvratnik ili promiskuitetan; koji je beskrupulozan ili neetičan, primjerice, u poslovima; koji želi druge pokvariti kao što to čine nemoralni filmovi, nemoralna literatura, nemoralna zarada. Tko određuje što je nemoralno? Pitamo li za odgovor razne države ili društva, naći ćemo se u šumi iz koje ćemo teško izaći. Usredotočimo li se na standarde koje je Stvoritelj svemira postavio, sve će biti jasno. „Posvetite se i budite sveti! Jer ja sam Gospodin, Bog vaš. Držite točno moje zapovijedi! Ja, Gospodin, jesam, koji vas posvećujem“ (Lev 20,7-8). Izraelci trebaju biti sveti kao što je njihov Stvoritelj. To u Novom zavjetu potvrđuje i Petar (1 Pt 1,15-16). Biti svet znači odvojiti se od standarda ovoga svijeta, prihvatiti Božja načela i biti savršeni kao što je Otac naš nebeski (v. Mt 5,48). Cilj naše savršenosti je sam Isus Krist.

Hoće li čovjekov čin biti dobar ili zao, ovisi o nekoliko čimbenika: o izabranom objektu, koja je svrha ili nakana određenog čina, u kojim je okolnostima čin izvršen.

„Vino i žene čine da se muškarci pokvare, da zaborave Božji zakon i da čine krivo“ (anonimni). Problem nije u vinu, često ni u ženama kao ni u bilo kojem drugom Božjem stvorenju. Problem je što se čovjek ne zna disciplinirati. Ako muškarac vidi neku lijepu ženu i zaželi s njom sagriješiti, nije problem u njezinoj ljepoti koju joj je Bog dao, nego u nečistu srcu ili lošim mislima. „Ako te pogled na ženu napastuje, bolje kontroliraj svoj pogled… Slobodan si da je ostaviš. Ništa te ne primorava da budeš razvratan osim tvoga razvratnog srca“ (isti). Zreli ljudi gledaju u ženino srce, dok će se nezreli zaustaviti na nekim dijelovima njezina tijela i misliti o seksu.

Tihi šapat Duha Svetoga

Možda često i ne vidimo da živimo u nemoralnom svijetu jer smo njime stalno okruženi. Grijeh je zarazio sva područja našega života. Čuje se geslo: „Svi tako čine. Pa zašto ne bih i ja?“ Oni koji nastoje živjeti moralno, u nemoralnom svijetu smatrat će se nenormalnim. S druge stane potiče nas Pavao: „Uostalom, braćo, neka vam je na umu što god je istinito, što je časno, što je pravedno, što je ljubazno, što je pohvalno, što god kreposno i što god hvale vrijedno… to činite!“ (Fil 4,8).

Oni koji su zarobljeni mrežom grijeha i zla, mogu se osloboditi mreže i izvući iz zla ako se obrate Bogu, ako preko svoje savjesti i zova Crkve na obraćenje, poslušaju tihi šapat Duha Svetoga neka postanu vrijedni ljubavi koju im Bog iskazuje.

P. Ivan CINDORI, DI